en i u Dennet uveden - taj je postigao ta je elio; a ivot na ovome svijetu je samo varljivo naslaivanje.

186. Vi ete sigurno biti iskuavani u imecima vaim, i ivotima vaim, i sluaete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogoboaca. I ako budete izdrali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.

187. A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurno ljudima objanjavati da nee iz nje nita kriti, oni su je, poslije, za lea svoja bacili i neim to malo vrijedi zamijenili; a kako je runo to to su u zamjenu dobili!

188. Ne misli nikako da e oni koje veseli ono to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono to nisu uinili - nikako ne misli da e se kazne spasiti; njih eka teka patnja.

189. Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!

190. U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene,

191. za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri!

192. Gospodaru na, onoga koga Ti bude u vatru ubacio Ti si ve osramotio, a nevjernicima nee niko u pomo pritei.

193. Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji poziva u vjeru; Vjerujte u Gospodara vaeg! - i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti nam grijehe nae i prei preko hravih postupaka naih, i uini da poslije smrti budemo s onima dobrima.

194. Gospodaru na, podaj nam ono to si nam obeao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti e, doista, Svoje obeanje ispuniti!"

195. I Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni - vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mueni i koji se budu borili i poginuli, sigurno u preko hravih djela njihovih prei i sigurno u ih u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, uvesti; nagrada e to od Allaha biti. - A u Allaha je nagrada najljepa."

196. Neka te nikako ne obmanjuje to to oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju:

197. kratko uivanje, a poslije - Dehennem e biti mjesto gdje e boraviti, a uasno je to prebivalite!

198. A one koji se Gospodara svoga boje ekaju dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati - takav e biti Allahov doek. A ono to ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri.

199. Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono to se objavljuje vama i u ono to je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove rijei za neto to malo vrijedi; oni e nagradu od Gospodara njihova dobiti. - Allah e zaista brzo raune svidjeti.

200. O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite!


SURA 4

En-Nisa - ene

Medina - 176 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom ijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.

2. I siroadi imanja njihova uruite, hravo za dobro ne podmeite i imetke njihove s imecima vaim ne troite - to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh.

3. Ako se bojite da prema enama sirotama neete biti pravedni, onda se enite onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri. A ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili - eto vam onih koje posjedujete. Tako ete se najlake nepravde sauvati.

4. I draga srca enama vjenane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga ta poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte.

5. I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uruujte, a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje troite; i prijatne rijei im govorite.

6. I provjeravajte siroad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uruite im imetke njihove. I ne urite da ih rasipniki potroite dok oni ne odrastu. Ko je imuan - neka se uzdri, a ko je siromaan - neka onoliko koliko mu je, prema obiaju, neophodno troi. A imetke im uruujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to to e se pred Allahom raun polagati.

7. Mukarcima pripada dio onoga to ostave roditelji i roaci, a i enama dio onoga to ostave roditelji i roaci, bilo toga malo ili mnogo, odreeni dio.

8. A kada diobi prisustvuju roaci, siroad i siromasi, i njima neto darujte i lijepu rije im recite.

9. I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.

10. Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siroadi - doista jedu ono to e ih u vatru dovesti i oni e u ognju gorjeti.

11. Allah vam nareuje da od djece vae - mukom pripadne toliko koliko dvjema enskima. A ako bude vie od dvije enskih, njima - dvije treine onoga to je ostavio, a ako je samo jedna njoj - polovina. A roditeljima, svakome posebno - estina od onoga to je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi - treina. A ako bude imao brae, onda njegovoj materi - estina, poto se izvri oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je blii, roditelji vai ili sinovi vai. To je Allahova zapovijed! - Allah, zaista, sva zna i mudar je.

12. A vama pripada - polovina onoga to ostave ene vae, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda - etvrtina onoga to su ostavile, poto se izvri oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - etvrtina onoga to vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima - osmina onoga to ste ostavili, poto se izvri oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako mukarac ili ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda e svako od njih dvoje dobiti - estinu; a ako ih bude vie, onda zajedniki uestvuju u treini, poto se izvri, ne oteujui nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! - A Allah sva zna i blag je.

13. To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu - On e uvesti u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, i to je uspjeh veliki.

14. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On e u vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njega eka sramna patnja.

15. Kada neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv njih etverica od vas posvjedoe, pa ako posvjedoe, drite ih u kuama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nae izlaz neki.

16. A ako dvoje to uine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.

17. Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo hravo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima e Allah oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je.

18. Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koji, kad se nekom od njih priblii smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.

19. O vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari nasljeujete, preko volje njihove, i da im tekoe priinjavate, s namjerom da neto od onoga to ste im darovali prisvojite, osim ako budu oito zgrijeile. S njima lijepo ivite! A ako prema njima odvratnost osjetite, mogue je da je ba u onome prema emu odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao.

20. Ako hoete da jednu enu pustite, a drugom se oenite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte nita od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, inei oigledan grijeh?

21. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim ivjeli i kada su one od vas vrstu obavezu uzele.

22. I ne enite se enama kojima su se enili oevi vai - a to je bilo, bie oproteno; to