otom od svih ostalih ljudi, ak i od mnogoboaca; svaki bi volio poivjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono to oni rade.

97. Reci: "Ko je neprijatelj Dibrilu? - a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kuran - koji potvruje da su i prijanje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji nee da vjeruju.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nrvjernici nee u njih da vjeruju.

100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer veina njih ne vjeruje.

101. A kada im je poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istinito ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za lea svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju,

102. i povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* - ejtani su nevjernici: uili su ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo znali!

103. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!

104. O vjernici, ne sluite se rijeima: "Raina, nego recite: "Unzurna" i sluajte! A nevjernike bolna patnja eka.

105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogoboci, da se vama od Gospodara vaeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno dobar.

106. Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne donesemo. Zar ti ne zna da Allah sve moe?

107. Zar ti ne zna da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zatitnika, ni pomagaa nemate?

108. Zar da traite od svoga Poslanika kao to su prije traili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s Pravoga puta zalutao je!

109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali da vas, poto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga preite dok Allah Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista, sve moe.

110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite nai ete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono to radite.

111. Oni govore da e u Dennet ui samo jevreji, odnosno samo krani. - To su puste elje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to to govorite!"

112. A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela inio, toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nee niega bojati i ni za im nee tugovati.

113. Jevreji govore: "Krani nisu na Pravome putu!" a krani vele: "Jevreji nisu na Pravome putu!" - a oni itaju Knjigu. Tako, slino kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah e im na Sudnjem danu presuditi o onome u emu se oni ne slau.

114. Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni porue? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doivjee sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.

116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono to je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;

117. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada neto odlui, za to samo rekne: "Budi! - i ono bude.

118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo udo doe!"* Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije njih, srca su im slina! A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji vrsto vjeruju.

119. Mi smo te poslali da istinu objavi i da radosne vijesti i opomenu donese, i ti nee biti pitan za one koji su u Dehennemu.

120. Ni jevreji, ni krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zatititi niti odbraniti.

121. Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradae sigurno oni koji u nju ne vjeruju.*

122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.

123. I bojte se Dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada se ni od koga otkup nee primiti, kada nikome zagovor nee koristiti, i kada im niko nee moi pomoi!

124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je rekao: "Uiniu da ti bude ljudima u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obeanje Moje nee obuhvatiti nevjernike" - kaza On.

125. I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima.* "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ete namaz obavljati!" - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj oistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."

126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dau da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti da ue u paklenu vatru, a grozno e ona prebivalite biti!"

127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i sve zna!

128. Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na neka bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si!

129. Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"

130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome e biti meu dobrima.

131. Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi posluan!" - on je odgovorio: "Ja sam posluan Gospodaru svjetova!"

132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipoto ne umirite drugaije nego kao muslimani!"

133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni as doao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjaemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!"

134. Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili.

135. Oni govore: "Budite jevreji, odnosno krani, i biete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."

136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."

137. Pa, ako budu vjerovali u ono u to vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadije i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer On sve uje i sve zna.

138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljepe upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."

139. Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na i va Gospodar? Nama - naa djela, a vam