On vodu s neba sputa, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini i razliiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.

100. Nevjernici smatraju dine ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne mislei ta govore, da On ima sinove i keri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!

101. On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema ene, On sve stvara, i samo On sve zna.

102. To vam je Allah, Gospodar va, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; On nad svim bdi!

103. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve.

104. "Od Gospodara vaeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to ini, a onaj ko je slijep - na svoju tetu je slijep, a ja nisam va uvar."

105. I, eto, tako, Mi na razne naine izlaemo dokaze da bi oni rekli: "Ti si uio!", i da bismo to objasnili ljudima koji hoe da znaju.

106. Ti ono to ti Gospodar tvoj objavljuje sluaj - drugog boga osim Njega nema! - i mnogoboce izbjegavaj.

107. Da Allah hoe, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo uvarom njihovim uinili niti si ti njihov staratelj.

108. Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onom to su radili obavijestiti.

109. Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e, ako im doe udo, sigurno, zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da e oni, kad bi im ono dolo, vjernici postati,

110. i da Mi srca njihova i oi njihove neemo zapeatiti, i da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali, i da ih neemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?

111. Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih oigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali veina njih ne zna.

112. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali, ejtane u vidu ljudi i dina koji su jedni drugima kiene besjede govorili da bi ih obmanuli - a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi uinili; zato ti ostavi njih, i ono to izmiljaju -

113. i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi poinili grijehe koje su poinili.

114. Zato da pored Allaha traim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kuran objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!

115. Rijei Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove rijei niko ne moe promijeniti i On sve uje i sve zna.

116. Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.

117. Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.

118. Zato jedite ono pri ijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.

119. A zato da ne jedete ono pri ijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio ta vam je zabranio - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajui za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru.

120. Ne grijeite ni javno ni tajno! Oni koji grijee sigurno e biti kanjeni za ono to su zgrijeili.

121. Ne jedite ono pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! A ejtani navode tienike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci postali.

122. Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali ivot i svjetlo pomou kojeg se meu ljudima kree, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se ini lijepim to to oni rade.

123. I isto tako Mi uinismo da u svakom gradu velikai postanu grjenici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjeuju.

124. A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi neemo vjerovati sve dok se i nama ne da neto slino to je Allahovim poslanicima dano." A Allah dobro zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje. One koji grijee sigurno e stii od Allaha ponienje i patnja velika zato to spletkare.

125. Onome koga Allah eli uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga eli u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim uini kao kad ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrke ostavi.

126. Ovo je Pravi put Gospodara tvoga. A Mi objanjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju.

127. Njih eka Kua blagostanja u Gospodara njihova; On e biti zatitinik njihov zbog onoga to su inili.

128. A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" - "Gospodaru na," - rei e ljudi, tienici njihovi - "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka naeg koji si nam odredio Ti!" - "Vatra e biti prebivalite vae" - rei e On - "u njoj ete vjeno ostati, osim ako Allah drugaije ne odredi." Gospodar tvoj je zaista Mudri i Sveznajui.

129. Tako isto Mi preputamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga to su zaradili.

130. "O skupe dinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va dan doekati?" Oni e rei: Mi to priznajemo na svoju tetu. Njih je ivot na Zemlji bio obmanuo i oni e sami protiv sebe posvjedoiti da su bili nevjernici.

131. Tako je, jer Gospodar tvoj nije unitavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.

132. Svima e pripasti nagrada ili kazna, ve prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad onim to su radili.

133. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoe, vas e ukloniti, i poslije vas one koje On hoe dovesti, kao to je od potomstva drugih naroda vas stvorio.

134. Ono ime vam se prijeti doista e doi i vi neete stii umai!

135. Reci: "O narode moj, inite sve to moete, a iniu i ja; saznaete vi ve koga eka sretan kraj!" Nasilnici, sigurno, nee uspjeti.

136. Oni odreuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha" - tvrde oni - " a ovo za boanstva naa!" Meutim, ono to je namijenjeno boanstvima njihovim ne stie Allahu, dok ono to je odreeno za Allaha stie boanstvima njihovim. Kako runo oni sude!

137. Mnogim mnogobocima su tako isto ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi inili. Zato i njih i njihove izmiljotine ostavi!

138. Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti usjevi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" - tvrde oni - "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai. A On e ih, sigurno, zbog onoga to izmiljaju kazniti.

139. Oni govore: "Ono to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mukarcima naim, a zabranjeno enama naim. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." - Allah e ih za neistine njihove koje oni priaju kazniti, On je Mudri i Sveznajui.

140. Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajui ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govorei neistine o Allahu, sigurno e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju ta rade.

141. On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,

142. i stoku koja se t