 dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.

69. Zar vam je udno to vam pouka od Gospodara vaeg dolazi po ovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda uinio; to to ste krupna rasta - Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono to budete eljeli."

70. "Zar si nam doao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci nai napustimo? - govorili su oni . "Uini da nas snae to ime nam prijeti, ako je istina to to govori!"

71. "Ve e vas stii kazna i gnjev Gospodara vaeg! - govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vai nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato ekajte, i ja u s vama ekati!

72. I Mi smo iz milosti Nae njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Nae nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

73. A Semudu - njegova brata Saliha. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vaeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kue kleete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne inite zlo po Zemlji nered pravei!"

75. A glaveine naroda njegova, one koje su se oholile, upitae potlaene, one meu njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" - "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono to je po njemu objavljeno" - odgovorie oni.

76. "A mi, doista, ne vjerujemo u to u to vi vjerujete" - rekoe oni koji su bili oholi.

77. I zaklae onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne posluae i rekoe: "O Salih, uini da nas snae to ime prijeti, ako si poslanik."

78. I zadesi ih straan potres i oni u zemlji svojoj osvanue mrtvi, nepomini,

79. a on ih je ve bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju."

80. I Luta - kad ree narodu svome: "Zato inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije inio?

81. Vi sa strau prilazite mukarcima, umjesto enama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!"

82. A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaeg, oni su ljudi istunci!"

83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim ene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.

84. I na njih smo kiu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skonali.

85. A Medjenu - njegova brata uajba. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

86. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijetei i od Allahova puta odvraajui one koji u Njega vjeruju, elei krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnoio, a pogledajte kako su skonali oni koji su nered pravili.

87. I ako jedni od vas vjeruju u ono to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa priekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!"

88. Glaveine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoe: "Ili ete bezuvjetno vjeru nau prihvatiti, ili emo mi, o uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naeg istjerati." - "Zar i protiv nae volje?" - ree on.

89. "Ako bismo vjeru vau prihvatili nakon to nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo la iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaati, to nee Allah, Gospodar na, jer Gospodar na znanjem Svojim sve obuhvaa; u Allaha se uzdamo! Gospodaru na, Ti presudi nama i narodu naem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!"

90. A glaveine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoe: "Ako poete za uajbom, biete sigurni izgubljeni."

91. I zadesi ih potom straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini.

92. Oni koji su smatrali uajba lacem - kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali uajba lacem, oni su nastradali.

93. A on ih je ve bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zato da tugujem za narodom nevjernikim?!"

94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimatinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali.

95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnoili i rekli: "I nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neoekivano kaznili.

96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili.

97. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai nou dok budu spavali?

98. Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naa kazna nee stii danju dok se budu zabavljali?

99. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.

100. Zar nije jasno onima koji nasljeuju zemlju prijanjih stanovnika njezinih da emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapeatiti, pa savjet nee posluati.

101. O tim gradovima Mi ti neke dogaaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli povjerovati u ono u to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapeati -

102. a Mi smo znali da se veina njih zavjeta nee drati, i znali smo da e veinom, doista, grjenici biti.

103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glaveinama njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili.

104. I Musa ree: "O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!

105. Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"

106. "Ako si donio kakav dokaz" - ree - "pokai ga, ako istinu govori.

107. I on baci svoj tap - kad on prava zmijurina;

108. i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.

109. Glaveine naroda faraonova povikae: "Ovaj je, doista, vjet arobnjak,

110. on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?"

111. "Zadri njega i brata njegova, rekoe, "a poalji u gradove one koji e sakupljati,

112. preda te e sve vjete arobnjake dovesti."

113. I faraonu arobnjaci dooe. "Da li emo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitae.

114. "Da" - ree - "i biete mi, zaista, bliski."

115. "O Musa"- rekoe onda - "hoe li ti ili emo mi baciti?"

116. "Bacite vi" - ree on. I kad oni bacie, oi ljudima zaarae i jako ih prestraie, i vradbinu veliku priredie.

117. I Mi naredismo Musau: "Baci tap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono ime su oni bili obmanu izveli.

118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano ono to su oni priredili,

119. i tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni,

120. a arobnjaci se licem na tle bacie.

121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikae,

122. "Gospodara Musaova i Harunova!"

123. "Zar da mu povjerujete prije nego to vam ja dozvolim!" - viknu faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtiete vi!

124. Izodsijecau vam, sigurno, ruke vae i noge vae unakrst, a onda e vas sve razapeti!"

125. A oni rekoe: "Mi emo se, doista, Gospodaru naem vratiti!

126. Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali kada su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i uini da kao vjernici umremo!

127. A glaveine naroda faraonova rekoe: "Zar e ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji Pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti?" - On ree: "Ubijaemo muku d