jecu njihovu, a ensku emo im ostavljati u ivotu; mi, uistinu, vladamo njima."

128. Musa ree narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijee kome On hoe od robova Svojih; a lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali."

129. "Zlostavljani smo" - rekoe oni - "prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao!" A Musa ree: "Gospodar va e neprijatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete postupati.

130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.

131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala!

132. I govorili su: "Kakav god dokaz da nam donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati!"

133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i abe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bili.

134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nae ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi emo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati."

135. I poto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo odreeno da je podnose, oni bi, odjednom, obeanje prekrili.

136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili,

137. a potlaenom narodu dadosmo u naslijee istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obeanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli.

138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naioe na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa," - rekoe - "napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - ree on.

139. "Zaista e biti poniteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade.

140. Zar da vam, pored Allaha, traim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?"

141. I poto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno muili: muku djecu su vau ubijali, a ensku vam u ivotu ostavljali, to je bilo teko iskuenje od Gospodara vaeg -

142. Mi odredismo da as susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noi, i dopunismo ih jo sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za etrdeset noi. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"

143. I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" - "Ne moe Me vidjeti" - ree - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me!" I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"

144. "O Musa,"- ree On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi!"

145. I Mi mu na ploama napisasmo pouku za sve, i objanjenje za svata. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridrava onoga to je u njima ljepe!" A pokazau vam i zemlju grjenika.

146. Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide nee ga vjerovati: ako vide Pravi put - nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put e je prihvatiti. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti.

147. A onima koji dokaze nae ne budu priznavali i koji u susret na onome svijetu ne budu vjerovali, bie ponitena djela njihova. Zar e biti drukije kanjeni nego kako su radili?

148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem Pravim ne vodi? Oni ga prihvatie i prema sebi se ogrijeie.

149. I poto se poslije gorko pokajae i uvidjee da su zabludjeli, oni rekoe: "Ako se Gospodar na na nas ne saali i ako nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni!"

150. A kad se Musa srdit i alostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupili! Zato ste pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili?" - i ploe baci, i brata svoga za kosu dohvati i poe ga vui sebi. "O sine majke moje," - ree Harun - "narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili."

151. "Gospodaru moj," - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!"

152. One koji su tele prihvatili stii e kazna Gospodara njihova i ponienje jo na ovome svijetu; tako Mi kanjavamo one koji kuju lai.

153. A onima koji hrava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj e, poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti.

154. I kad Musaa srdba minu, on uze ploe na kojima je bilo ispisano uputstvo na Pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje.

155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odreeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on ree: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog onoga to su uradili bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabludi ostavlja, a kome hoe, na Pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie;

156. i dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu - mi se, vraamo Tebi!" - "Kaznom Svojom Ja kanjavam koga hou" - ree On - "a milost Moja obuhvaa sve; dau je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali,

157. onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati itati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postii ono to budu eljeli.

158. Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna itati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite - da biste na Pravome putu bili!"

159. U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upuuju i koji prema njoj pravedno sude.

160. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatraio: "Udari tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu uinili, sami su sebi nepravedni bili.

161. A kada im je bilo reeno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoete i recite: Oprosti!, a na kapiju uite glava pognutih - oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji dobra djela ine daemo i vie"-

162. onda su oni nepravedni meu njima zamijenili drugom rije koja im je bila reena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato to su stalno nepravedni bili.

163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krili: kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili.

164. A kad neki od njih rekoe: "Zato opominjete narod koji e Allah unititi ili ga teki