, ne uini da zbog nas dou u iskuenje ljudi koji nasilje ine,

86. i spasi nas, milou Svojom, od naroda koji ne vjeruje!

87. I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru svome narodu kue izgradite i bogomoljama ih uinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike!

88. I Musa ree: "Gospodaru na! Ti si dao faraonu i glaveinama njegovim bogatstva da u raskoi ive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru na, uniti bogatstva njihova i zapeati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne doive patnju nesnosnu!"

89. "Usliena je molba vaa!" - ree On - " a vas dvojica na Pravome putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!"

90. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progonei ih ni krive ni dune. A on, kad se poe daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"

91. "Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao?!

92. Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe"- ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama.

93. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je dolo pravo saznanje, oni su se u miljenju razili. A Gospodar tvoj e im, sigurno, na Sudnjem danu presuditi u onom u emu su se razilazili.

94. Ako sumnja u ono to ti objavljujemo, upitaj one koji itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji.

95. I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio izgubljen.

96. A oni na kojima se ispuni Rije Gospodara tvoga zaista nee vjerovati,

97. makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju bolnu.

98. Zato nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ivotu na ovome svijetu otklonili i ivot mu jo neko vrijeme produili?

99. Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici?

100. Nijedan ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kanjava one koji nee da razmisle.

101. Reci: "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji!" - A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje.

102. Zar oni ekaju da ih snae neto slino onome to je snalo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa ekajte, i ja u s vama ekati!

103. Poslije smo spasavali poslanike Nae i one koji su vjerovali. Eto tako, dunost je Naa da spasimo vjernike.

104. Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere - pa, ja se neu klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu, koji e vam due uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik,

105. i: "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik,

106. i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik.

107. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro - pa, niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova svojih; On prata i milostiv je."

108. Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vaeg, i onaj ko se uputi Pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik."

109. Ti slijedi ono to ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji!


SURA 11

Hud

Mekka - 123 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg,

2. da se samo Allahu klanjate - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem,

3. da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnoga asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lea okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.

4. Allahu ete se vratiti, a On sve moe!

5. Eto, oni grudi svoje okreu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono to skrivaju i ono to pokazuju - On, uistinu, zna misli svaije.

6. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

7. On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako ti rekne: "Poslije smrti biete doista oivljeni", nevjernici e, sigurno, rei: "Ovo nije nita drugo do oita varka!"

8. Ako im Mi kaznu do roka odreenog odgodimo, oni e, sigurno, rei: "Zato je zadrava?" A onoga dana kad im doe, nee biti od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali.

9. Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i postaje nezahvalnik.

10. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on e, sigurno, rei: "Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv,

11. a samo strpljive i oni koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika.

12. Nemoj ti nita od onoga to ti se objavljuje izostaviti, to titi grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Zato mu nije poslano kakvo blago, ili, zato s njim nije doao melek?" Tvoje je da opominje, a o svemu se samo Allah brine.

13. Zar oni da govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa sainite vi deset Kuranu slinih, izmiljenih sura, i koga god hoete, od onih u koje pored Allaha vjerujete u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!"

14. A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega - zato muslimani postanite!

15. Onima koji ele ivot na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti.

16. Njih e na onome svijetu samo vatra pei; tamo nee imati nikakve nagrade za ono to su na Zemlji radili i bie uzaludno sve to su uinili.

17. Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na to se nadovezuje Kuran kao svjedok Njegov, i jo prije njega Knjiga Musaova, putovoa i milost. To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruje.

18. Ima li nepravednije od onoga koji o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei: "Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce,

19. koji od Allahova puta odvraaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju.

20. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitinika imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni uti ni bilo ta vidjeti,

21. oni su sami sebe upropastili - a nee im biti ni onih koje su izmiljali -

22. oni e, zbilja, na onome svijetu biti sasvim izgubljeni.

23. Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svome budu odani bie stanovnici Denneta, u njemu e vjeno boraviti.

24. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? Pa zato ne razmislite?

25. I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam tu" - govorio je on - "da vas otvoreno opominjem,

26. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu."

27. Glaveine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoe: "Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, tavie, mislimo da ste laljivci."

28. "O narode moj," - govorio je on - "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate?

29. O narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blaga, Allah