 e mene nagraditi. I ja neu otjerati vjernike, oni e pred Gospodara svoga izii; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.

30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zato se ne urazumite?

31. Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice - niti: Meni je poznata budunost - niti kaem: Ja sam melek - a ne govorim ni o onima koje vae oi s prezirom gledaju: Allah im nikakvo dobro nee dati - ta Allah dobro zna ta je u duama njihovim - jer bi se tada ogrijeio."

32. "O Nuhu," - rekoe oni - "ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono ime nam prijeti, ako istinu govori!"

33. "To e vam uiniti samo Allah ako bude htio" - ree on - "i vi neete moi umai.

34. Ako vas Allah hoe ostaviti u zabludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko vas ja elio savjetovati. On je Gospodar va i Njemu ete se vratiti."

35. Zar ovi da govore: "On ga izmilja!" Reci: "Ako ga izmiljam, grijeh e pasti na mene, a ja nemam nita s tim to vi iznosite klevete."

36. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati, zato se ne alostite zbog onoga to oni stalno ine,

37. I gradi lau pred Nama i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e, sigurno, biti potopljeni!

38. I on je gradio lau. I kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako se vi rugate nama" - govorio je on - "rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate,

39. i saznaete, zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti."

40. I kad je zapovijed Naa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike! - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali.

41. I on ree: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prata i samilostan je."

42. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima! -

43. a on ree: "Sklonie se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi." - "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao! - ree Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.

44. I bi reeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!" I voda se povue i ispuni se odredba, a laa pristade na planini El-Dudi, i bi reeno: "Daleko nek je narod nevjerniki!"

45. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!

46. "O Nuhu, on nije eljade tvoje" - rekao je On - "jer radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna! Savjetujem ti da neznalica ne bude."

47. "Gospodaru moj," - ree - "tebi se ja utjeem da Te vie nikad ne zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, biu izgubljen."

48. "O Nuhu," - bi reeno - "iskrcaj se, s pozdravom Naim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna!

49. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga nita znali. Zato budi strpljiv, ishod e, zaista, u korist estitih biti.

50. I Adu - brata njihova Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

51. O narode moj, ja ne traim od vas nagrade za ovo; mene e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zato se ne opametite?

52. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci!"

53. "O Hude,"- govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije neemo napustiti boanstva naa, mi tebi ne vjerujemo.

54. Mi kaemo samo to da te je neko boanstvo nae zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - ree on - "a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu ravnim smatrate,

55. pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,

56. ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

57. Pa ako okrenete lea - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano - Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu niim neete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim."

58. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih potedjeli.

59. Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadiju.

60. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a bie i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!

61. I Semudu - brata njihova Saliha. "O narode moj,"- govorio je on - "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se."

62. "O Salihu," - govorili su oni - "ti si meu nama prije ovoga cijenjen bio. Zato nam brani da se klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono u emu nas ti poziva."

63. "O narode moj,"- govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveali propast moju.

64. O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne inite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."

65. Ali, oni je zaklae, pa on ree: "ivjeete u zemlji svojoj jo samo tri dana, to je istinita prijetnja."

66. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana - Gospodar tvoj je, uistinu, moan i silan -

67. a one koji su inili zlo pogodio je straan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomini,

68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!

69. I Ibrahimu smo izaslanike Nae poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" - rekoe; - "Mir!" - odgovori on, i ubrzo im donese peeno tele.

70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiu, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" - rekoe oni - "mi smo Lutovu narodu poslani."

71. A ena njegova stajae tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu.

72. "Jadna ja!" - ree - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu je star. Ovo je zaista neto neobino!"

73. "Zar se udi Allahovoj moi?" - rekoe oni - "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!"

74. I poto Ibrahima proe strah i doe mu radosna vijest, on se poe raspravljati sa Naim izaslanicima o narodu Lutovu;

75. Ibrahim je zaista bio dobroduan, saaljiv i odan.

76. "O Ibrahime, proi se toga, nareenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih e stii patnja, sigurno!"

77. I kad izaslanici Nai dooe Lutu, on se zbog njih nae u neprilici i bi mu teko pri dui, pa ree: "Ovo je muan dan!

78. I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj," - ree on - "eto mojih keri, one su vam istije!* Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar meu vama nema razumna ovjeka?"

79. "Ti zna da nam nisu potrebne tvoje keri" - rekoe oni - "ti doista zna ta mi hoemo."

80. "Ah, da ja samo imam mo" - ree on - "ili da se mogu osloniti na nekog snanog!"

81. A meleki rekoe: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa eljadi svojom u gluho doba noi bez ene svoje, nju e zadesiti isto to i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskazorje,