 a zar praskazorje nije blizu?"

82. I kada pade naredba Naa, Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kiu grumenje od peena blata, koje je neprekidno sipalo,

83. obiljeeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika.

84. I Medjenu* - brata njihova uajba. "O narode moj,"- govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.

85. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne inite zlo po Zemlji pravei nered.

86. Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici; a ja nisam va uvar."

87. "O uajbe," - govorili su oni - "da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali ili da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nam je volja? E ba si pametan i razuman!"

88. "O narode moj,"- govorio je on - shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne elim initi ono to vama zabranjujem; jedino elim uiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraam.

89. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio.

90. I traite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.

91. "O uajbe," - rekoe oni - "mi ne razumijemo mnogo toga to ti govori, a vidimo da si ti meu nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag."

92. "O narode moj," - ree on - "zar vam je rod moj drai od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono to vi radite!

93. O narode moj, inite sve to moete, a iniu i ja. Vi ete, sigurno, saznati koga e kazna stii koja e ga osramotiti i ko je laac. Pa, ekajte i ja u s vama ekati!"

94. I kada je pala naredba Naa, Mi smo, iz milosti Nae, uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo inili pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomini osvanuli,

95. kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud!

96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Naim i dokazom jasnim

97. faraonu i glaveinama njegovim, ali se oni povedoe za faraonovim nareenjem, a njegovo nareenje nije bilo razumno.

98. Na Sudnjem danu on e svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a uasno je mjesto u koje e doveden biti!

99. Na ovome svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratie ih i na onome; straan e biti "dar" kojim e darivani biti!

100. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni.

101. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema sebi. I kada bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu poveala.

102. Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano.

103. To je pouka za one koji se plae patnje na onome svijetu; a to je Dan kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada e svi biti prisutni,

104. a Mi ga odgaamo samo za neko vrijeme.

105. Onoga dana kad doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a meu njima bie nesretnih i sretnih.

106. I nesretni e u Dehennem, u njemu e teko izdisati i udisati;

107. dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli.

108. A sretni e u Dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati.

109. Zato ne sumnjaj u to ta e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, jo prije, klanjali preci njihovi. Mi emo im doista ono to su zasluili - bez odbitka dati!

110. I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.

111. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili.

112. Ti idi Pravim putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite.

113. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi!

114. I obavljaj molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela zaista ponitavaju hrava. To je pouka za one koji pouku ele.

115. I strpljiv budi! Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine.

116. A zato je meu narodima prije vas bilo samo malo estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u emu su uivali, i grjenici su postali.

117. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.

118. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti,

119. osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunie se rije Gospodara tvoga: "Napuniu, zaista, Dehennem dinima i ljudima - zajedno!"

120. I sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje uvrstimo. I u ovima dola ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.

121. I reci onima koji nee da vjeruju: "Radite to god moete, a i mi emo raditi;

122. i ekajte, i mi emo ekati!

123. Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono to radite.


SURA 12

Jusuf

Mekka - 111 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!

2. Objavljujemo je kao Kuran na arapskom jeziku da biste razumjeli.

3. Objavljujui ti ovaj Kuran, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao:

4. Kada Jusuf ree ocu svome: "O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie",

5. on ree: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai svojoj, da ti ne uine kakvu pakost, ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj.

6. I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je."

7. U Jusufu i brai njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.

8. Kada oni rekoe: "Jusuf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina. Na otac, zaista, oito grijei.

9. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite - otac va e se vama okrenuti, i poslije toga ete dobri ljudi biti"-

10. jedan od njih ree: "Ako ba hoete neto uiniti, onda Jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzee ga kakva karavana."

11. "O oe na," - rekoe oni - "zato sumnja u naa osjeanja prema Jusufu. Mi mu zaista elimo dobro.

12. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uvati."

13. "Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - ree Jakub.

14. "Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoe oni - "mi bismo tada zaista bili izgubljeni."

15. I kada ga odvedoe i odluie da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti e ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nee prepoznati."

16. I uvee dooe ocu svome plaui.

17. "O oe na," - rekoe - "bili smo otili da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo."

18. I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu. "U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - i ja se neu jadati, od