 Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite."

19. I doe jedna karavana, te poslae vodonou svoga i on spusti vedro svoje. "Mutuluk! - viknu on - "evo jednog djeaka!" I oni su ga kao trgovaku robu sakrili, a Allah dobro zna ono to su uradili.

20. I prodadoe ga za jeftine pare, za nekoliko groa; jedva su ekali da ga se oslobode.

21. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, ree eni svojoj: "Uini mu boravak prijatnim! Moe nam koristan biti, a moemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova -- a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna.

22. I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine.

23. I poe ga na grijeh navoditi ona u ijoj je kui bio, pa pozakljua sva vrata i ree: "Hodi!" - "Sauvaj Boe!" - uzviknu on - "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti."

24. I ona je bila poeljela njega, a i on bi nju poelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob.

25. I njih dvoje prema vratima potrae - a ona razdera straga koulju njegovu - i mua njezina kraj vrata zatekoe. "Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio eni tvojoj zlo uiniti" - ree ona - "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?"

26. "Ona je pokuala mene na grijeh navesti" - ree Jusuf. - "Ako je koulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu" - primijeti jedan roak njezin -

27. " a ako je koulja njegova straga raderana, onda ona lae, a on govori istinu."

28. I kada on vidje da je koulja njegova straga razderana, ree: "To je jedno od vaih lukavstava, vaa su lukavstva zaista velika!

29. Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela zgrijeiti!"

30. I ene u gradu poee govorkati: "Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijee."

31. I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po no i ree: "Izai pred njih!" A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: "Boe, Boe!" - uskliknue - "ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!

32. "E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - ree ona. "Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne uini ono to od njega traim, bie, sigurno, u tamnicu baen i ponien."

33. "Gospodaru moj," - zavapi on - "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaju. I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati."

34. I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve uje i zna.

35. Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu.

36. S njima su u tamnicu ula jo dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim groe" - ree jedan od njih. - "A ja, opet, - ree drugi - "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumai nam to, jer vidimo da si zaista dobar ovjek."

37. "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem ta ete dobiti" - ree Jusuf. "To je smo dio onoga emu me nauio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje,

38. i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna.

39. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni?

40. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna.

41. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas e gospodara svoga vinom pojiti, a drugi e raspet biti, pa e mu ptice glavu kljuvati. Ono to ste pitali samo to znai!"

42. A onome od njih dvojice za koga je znao da e spaen biti ree: "Spomeni me gospodaru svome! - ali ejtan uini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.

43. I vladar ree: "Sanjao sam kako sedam mravih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih. O velikai, protumaite mi san moj ako snove znate tumaiti?"

44. "Zbrkanih li snova! - rekoe oni - "mi snove ne znamo tumaiti."

45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i ree: "Ja u vam protumaiti san, samo me poaljite!

46. "Jusufe, o prijatelju, protumai nam ta znai: sedam mravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."

47. "Sijaete sedam godina uzastopno" - ree - "pa ono to poanjete u klasu ostavite, osim ono malo to ete jesti,

48. jer e poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, ostae jedino ono malo to ete za sjetvu sauvati.

49. Zatim e, poslije toga, doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti."

50. I vladar ree: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik doe, on ree: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!"*

51. "ta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraale?" - upita vladar. - "Boe sauvaj! - rekoe one - "mi o njemu nita runo ne znamo!" - "Sad e isitina na vidjelo izai" - ree upravnikova ena - "ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao.*

52. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne d da se ostvare lukavstva podmuklih.

53. Ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je."

54. I vladar ree: "Dovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" - i poto porazgovara s njim, ree mu: "Ti e od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti."

55. "Postavi me - ree - "da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan."

56. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine.

57. A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju.

58. I dooe braa Jusufova i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoe.

59. I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vaim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam.

60. Ako mi ga ne dovedete, neete vie od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!

61. "Pobrinuemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" - rekoe oni.

62. A Jusuf ree momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti."*

63. I poto se vratie ocu svome, rekoe: "O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da bismo dobili hranu, a mi emo ga zaista uvati."

64. "Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegova?" - ree on. "Ali, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji!

65. A kad otvorie tovare svoje i naoe da su im vraene stvari njihove, oni rekoe: "O oe na, ta moemo vie poeljeti? Evo, vraene su nam stvari nae, i hranom emo eljad nau namiriti, i brata naeg emo uvati, a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar."

66. "Ja ga s vama neu poslati - ree - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I poto mu se oni zaklee, on ree: "Allah je jamac za ono to smo utanaili!

67. "O sinovi moji," - ree onda - "ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!

68. I kad u