oe onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja Jakubova, koju je izvrio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna.

69. I kad izioe pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i ree; "Ja sam, doista, brat tvoj i ne alosti se zbog onoga to su oni uradili."

70. I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!"

71. Oni im pristupie i upitae: "ta traite?"

72. "Traimo vladarevu au" - odgovorie. - "Ko je donese, dobie kamilin tovar hrane. Ja za to jamim!"

73. - Allaha nam"- rekoe oni - "vi znate da mi nismo doli initi nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci."

74. "A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?" - upitae.

75. "Kazna je onome u ijem se tovaru nae - sam on" - odgovorie. - "Eto tako mi kanjavamo kradljivce."

76. I on poe s vreama njihovim, prije vrea brata svoga, a onda izvadi au iz vree brata svoga. - Mi pouismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim doputenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo znaniji.

77. "Ako je on ukrao"- rekoe oni - "pa i prije je brat njegov krao! I Jusuf im ne ree nita. "Vi ste u gorem poloaju" - pomisli u sebi - Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite.

78. "O upravnie," - rekoe oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar ovjek."

79. "Sauvaj Boe," - ree - "da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni!

80. I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - ree najstariji meu njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neu napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.

81. Vratite se ocu svome pa recite: O oe na, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati.

82. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo doli. Mi zaista govorimo istinu!

83. "Nije tako" - ree Jakub - "u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se neu jadati, nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je."

84. I okrenu se od njih i ree: "O Jusufe, tugo moja!" - a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten.

85. "Allaha nam," - rekoe oni - "ti toliko spominje Jusufa da e teko oboljeti ili umrijeti!"

86. "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate" - ree on.

87. "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost."

88. I kad oni izioe pred Jusufa, rekoe: "O upravnie, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrauje one koji milostinju udjeljuju."

89. "A znate li" - upita on - "ta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromiljeno uradili?"

90. "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikae oni. - "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine."

91. "Allaha nam," - rekoe oni - "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgrijeili."

92. "Ja vas sada neu koriti, ree - "Allah e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji! -

93. Ovu koulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on e progledati, i svu eljad svoju mi dovedite!"

94. I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: "Ja zbilja osjeam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio."

95. "Allaha nam," - rekoe oni - "ti i sada kao i prije grijei."

96. A kad glasonoa radosne vijesti doe, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh - ree - "da ja znam od Allaha ono to vi ne znate."

97. "O oe na," - rekoe oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgrijeili."

98. "Zamoliu Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prata i On je milostiv."

99. I kad izioe pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i ree: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, osloboeni!"

100. I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu svi se svi poklonie,* pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe, i On, zaista, sva zna i mudar je!

101. Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!"

102. Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su onako lukavi bili.

103. A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici.

104. Ti od ovih ne trai nagradu za Kuran, on je samo opomena svim svjetovima.

105. A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu!

106. Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.

107. Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii ili da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti?

108. Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."

109. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se neete opametiti!

110. I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomiljali da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki!

111. U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kuran nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.


SURA 13

Er-Rad - Grom

Medina - 43 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim Ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali veina ljudi nee da vjeruje.

2. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati.

3. On je Zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju.

4. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i ba ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.

5. A ako se udi, pa - udo su rijei njihove: "Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima bie sindiri i oni e stanovnici Dehennema biti, u njemu e vjeno ostati.

6. Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prata i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kanjava.

7. A oni koji ne vjeruju govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na Pravi put upuivao.

8. Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko se ire; u Njega sv