oma sumnjamo u ono u to nas pozivate!

10. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vae oprostio i da bi vas do roka odreenog ostavio." Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali - pa, donesite nam udo vidljivo!

11. "Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi - "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.

12. Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"

13. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ete vjere nae biti ili emo vas, doista, iz zemlje nae protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi emo nevjernike, sigurno, unititi

14. i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje moje stahovati."

15. I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi i inadija nastradao -

16. pred njim e Dehennem biti - i on e biti pojen odvratnom kapljevinom,

17. muie se da je proguta, ali je nikako nee moi prodrijeti i smrt e mu sa svih strana prilaziti, ali on nee umrijeti; njega e teka patnja ekati.

18. Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nee moi oekivati nikakvu nagradu za djela koja su uinili, to e teka propast biti!

19. Zar ne vidi da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti;

20. to Allahu nije teko.

21. I izii e svi pred Allaha, pa e oni koji su bili tlaeni rei glaveinama svojim: "Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?" - "Da je nas Allah uputio"- odgovorie oni - "i mi bismo bili vas uputili. alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vie nee biti."

22. I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. Ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike, sigurno, eka bolna patnja.

23. A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju "Mir! pozdravljati.

24. Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu;

25. ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.

26. A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka.

27. Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi ta hoe.

28. Zar ne vidi one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnou uzvratili i narod svoj u Kuu propasti doveli,

29. u Dehennem, u kome e gorijeti - a uasno je on prebivalite! -

30. i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslaujte se, zavriete, sigurno, u vatri!"

31. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga to im mi darujemo, prije nego to nastupi Dan u kome nee biti trgovanja ni prijateljstva.

32. Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite;

33. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i danom;

34. i daje vam svega onoga to od Njega iete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali - ovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.

35. A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, uini ovaj grad sigurnim i sauvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,

36. oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao - pa, Ti, uistinu, prata i samilostan si.

37. Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu obavljali; zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.

38. Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.

39. Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbe.

40. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju!

41. Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao raun!

42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono to rade nevjernici! On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene,

43. i kada e urei uzdignutih glava, netremice gledati; a srca e im prazna biti.

44. Ti opominji ljude Danom kada e im kazna doi, kada e oni koji su se ogrijeili prema sebi - govoriti: "Gospodaru na, ostavi nas jo samo kratko vrijeme, odazvaemo se pozivu Tvome i slijediemo poslanike! - "A zar se prije niste zaklinjali da neete na onaj svijet?

45. I nastanili ste se bili u kuama onih koji su se prema sebi ogrijeili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili."

46. I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo to lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.

47. Nemoj ni pomisliti da Allah nee odrati obeanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog -

48. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziu pred Allaha Jedinoga i Svemonog.

49. Toga dana e vidjeti grjenike povezane u zajednike okove;

50. koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati -

51. da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah e zaista brzo raun svidjeti.

52. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!


SURA 15

El-Hidr - Hidr

Mekka - 99 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo su ajeti knjige, Kurana jasnog!

2. Zaalie nevjernici esto to nisu postali muslimani.

3. Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada - znae oni!

4. A Mi smo unitavali gradove samo u odreeno vrijeme,

5. nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

6. Oni govore: "Ej, ti kome se Kuran objavljuje, ti si, uistinu lud!

7. Zato nam meleke ne dovede, ako je istina to govori!

8. Mi meleke aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ekaju.

9. Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti!

10. I prije tebe smo poslanike prijanjim narodima slali

11. i nijedan im poslanik nije doao, a da mu se nisu narugali.

12. Eto tako Mi Kuran uvodimo u srca nevjernika,

13. oni u nj nee vjerovati, a zna se ta je bilo s narodima davnanjim.

14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

15. opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!"

16. Mi smo na nebu sazvijea stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

17. i uvamo ih od svakog ejtana prokletog;

18. a onoga koji kradom prislukuje stie svjetlica vidljiva.

19. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomine planine razbacali i uinili da na njoj sve s mjerom raste,

20. i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

21. I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

22. Mi aljemo vjetrove da oplouju, a iz neba sputamo kiu da imate ta piti - vi time ne moet