- upita jedan od njih. - "Ostali smo dan ili dio dana" - odgovorie. "Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali" - rekoe. "Poaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vaim u grad, pa nek vidi u koga je najistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori nita o vama,

20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovae vas ili e vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada neete ono to elite postii!"

21. I Mi smo, isto tako, uinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obeanje i da u as oivljenja nema nikakve sumnje,* kada su se izmeu sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do ijih se rijei najvie dralo rekoe: "Napraviemo na ulazu u nju bogomolju!"

22. Neki e rei: "Bila su trojica, pas njihov je bio etvrti", a neki e govoriti: "Bila su petorica, pas njihov je bio esti", nagaajui ono to ne znaju, dok e neki rei: "Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim povrno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!"

23. I nikako za bilo ta ne reci: "Uradiu to sigurno sutra! - ne dodavi:

24. Ako Bog da! A kada zaboravi, sjeti se Gospodara svoga i reci: Gospodar moj e me uputiti na ono to je bolje i korisnije od ovoga.

25. A oni su ostali u peini svojoj tri stotine i jo devet godina.

26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve uje! Oni nemaju drugog zatitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se objavljuje, niko ne moe izmijeniti rijei Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nee nai utoita nikakva.

28. Budi vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveer u elji da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oiju svojih s njih iz elje za sjajem u ivotu na ovome svijetu, i ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razboritosti

29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka ne vjeruje!" Mi smo nevjernicima pripremili vatru iji e ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomo, pomoi e im se tekuinom poput rastopljene kovine koja e lica ispei. Uasna li pia i grozna li boravita!

30. One koji budu vjerovali i dobra djela inili - Mi doista neemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela inio -

31. ekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblaiti, na divanima e u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravita!

32. I navedi im kao primjer dva ovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasaena dali i palmama ih opasali, a izmeu njih njive postavili.

33. Oba vrta su davala svoj plod, niega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

34. On je i drugog imetka imao. I ree drugu svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jaeg sam roda!"

35. I ue u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govorei: "Ne mislim da e ovaj ikada propasti,

36. i ne mislim da e ikada Smak svijeta doi; a ako budem vraen Gospodaru svome, sigurno u neto bolje od ovoga nai."

37. I ree mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruje u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim ovjekom uinio?

38. to se mene tie, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

39. A zato nisi, kad si u vrt svoj uao, rekao: Maallah! - mo je samo u Allaha! Ako vidi da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

40. pa - Gospodar moj moe mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez iega,

41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne pronai nikada."

42. I propadoe plodovi njegovi i on poe kriti ruke svoje alei za onim to je na njega utroio - a loza se bijae povaljala po podupiraima svojim - i govorae: "Kamo sree da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!"

43. I nije imao ko bi mu mogao pomoi, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoi.

44. Tada moe pomoi samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i ini da se sve na najbolji nain okona.

45. Navedi im kao primjer da je ivot na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba sputamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve moe!

46. Bogatstvo i sinovi su ukras u ivotu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vjeno ostaju, bie od Gospodara tvoga bolje nagraena i ono u to se ovjek moe pouzdati.

47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidi Zemlju ogoljenu - a njih smo ve sakupili, nijednog nismo izostavili,

48. pred Gospodarom tvojim bie oni u redove poredani: "Doli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam neemo vrijeme za oivljenje odrediti."

49. I Knjiga e biti postavljena i vidjeete grjenike prestravljene zbog onog to je u njoj. "Teko nama!" - govorie - "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i nai e upisano ono to su radili. Gospodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti.

50. A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!" - svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dina i zato se ogrijeio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je ejtan loa zamjena nevjernicima!

51. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagae nisam uzimao one koji na krivi put upuuju.

52. A na Dan kad On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!" - i kad ih pozovu, oni im se nee odazvati i Mi emo uiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,

53. i grjenici e ugledati vatru i uvjerie se da e u nju pasti, i da im iz nje nee povratka biti.

54. U ovom Kuranu Mi na razne naine objanjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je ovjek, vie nego iko, spreman raspravljati.

55. A ljude, kada im dolazi uputa, odvraa od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato to oekuju sudbinu drevnih naroda ili to ekaju da ih snae kazna naoigled svega svijeta.

56. Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, sluei se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.

57. I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog to je uinio? Mi na srca njihova pokrivae stavljamo da Kuran ne shvate, i gluhim ih inimo; i ako ih ti na Pravi put pozove oni, kad su takvi, nikada nee Pravim putem poi.

58. Gospodar tvoj mnogo prata i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono to zasluuju kanjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih eka odreeni as, od koga nee nai utoita.

59. A ona sela i gradove* smo razorili zato to stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tano vrijeme bismo odredili.

60. A kada Musa ree momku svome: "Sve u ii dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii."*

61. I kad njih dvojica stigoe do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravie na ribu svoju, pa ona u more kliznu.

62. A kada se udaljie, Musa ree momku svome: "Daj nam uinu nau, jer smo se od ovog naeg putovanja umorili."

63. "Vidi!" - ree on - "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam ejtan je uinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - mora da je ona skliznula u more; ba udnovato!"

64. "E, to je ono to traimo!" - ree Musa, i njih dvojica se vratie putem kojim su bili doli,

65. i naoe jednog Naeg roba kome smo milost Nau darovali i onome to samo Mi znamo nauili.

66. "Mogu li da te pratim" - upita ga Musa - "ali da me poui onome 