emu si ti ispravno pouen?"

67. "Ti sigurno nee moi sa mnom izdrati" - ree onaj -

68. "a i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna?"

69. "Vidjee da u strpljiv biti, ako Bog da" - ree Musa - "i da ti se neu ni u emu protiviti."

70. "Ako e me ve pratiti" - ree onaj - "onda me ni o emu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaem!"

71. I njih dvojica krenue. I kad se u lau ukrcae, onaj je probui. "Zar je probui da potopi one koji na njoj plove? Uinio si, doista, neto vrlo krupno!"

72. "Ne rekoh li ja" - ree onaj - "da ti, doista, nee moi izdrati sa mnom?"

73. "Ne karaj me to sam zaboravio" - ree - "i ne ini mi potekoe u ovome poslu mome!"

74. I njih dvojica krenue. I kad sretoe jednog djeaka pa ga onaj ubi, Musa ree: "to ubi dijete bezgrjeno, koje nije nikoga ubilo! Uinio si, zaista, neto vrlo runo!"

75. "Ne rekoh li ja tebi" - ree onaj - da ti, doista, nee moi izdrati sa mnom?"

76. "Ako te i poslije ovoga za bilo ta upitam" - ree - "onda se nemoj sa mnom druiti. Eto sam ti se opravdao!"

77. I njih dvojica krenue; i kad dooe do jednog grada, zamolie stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih dvojica naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" - ree Musa - "uzeti za to nagradu."

78. "Sada se rastajemo ja i ti!" - ree onaj - "pa da ti objasnim zbog ega se nisi mogao strpiti.

79. "to se one lae tie - ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lau otimao;

80. to se onoga djeaka tie - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti,

81. a mi elimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg od njega, i milostivijeg;

82. a to se onoga zida tie - on je dvojice djeaka, siroadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuivanju. Eto to je objanjenje za tvoje nestrpljenje!"

83. I pitaju te o Zulkarnejnu.* Reci: "Kazau vam o njemu neke vijesti."

84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omoguili mu da izvri ono to eli,

85. I on poe.

86. Kad stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nae u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne," - rekosmo Mi - "ili e ih kazniti ili e s njima lijepo postupiti?"

87. "Onoga ko ostane mnogoboac" - ree - "kazniemo, a poslije e se svome Gospodaru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muiti.

88. A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s njim emo blago postupiti."

89. I on opet poe.

90. I kad stie do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo ime zakloni.*

91. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.

92. I on poe.

93. Kad stie imeu dvije planine, nae ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

94. "O Zulkarnejne," - rekoe oni - "Jedud i Medud ine nered po Zemlji, pa hoe li da izmeu nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi."

95. "Bolje je ono to mi je Gospodar moj dao" - ree on. "Nego, samo vi pomozite meni to vie moete, i ja u izmeu vas i njih zid podii.

96. Donesite mi velike komade gvoa!" I kad on izravna dvije strane brda, ree: "Puite!" A kad ga usija, ree: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."

97. I tako oni* nisu mogli ni da preu niti su ga mogli prokopati.

98. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" - ree on. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga e se, sigurno, ispuniti."

99. I Mi emo tada uiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupiti,

100. i toga dana emo nevjernicima Dehennem jasno pokazati,

101. onima ije su oi bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli nita uti.

102. Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalite nevjernicima pripremili Dehennem.

103. Reci: "Hoete li da vam kaem ija djela nee nikako priznata biti,

104. iji e trud u ivotu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da je dobro ono to rade?

105. To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da e pred Njega izii; zbog toga e trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati.

106. Njima e kazna Dehennem biti, zato to su nevjernici bili i to su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."

107. Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili - dennetske bae e prebivalite biti,

108. vjeno e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim drugim zamijene.

109. Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijei Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli jo jednim slinim."

110. Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridruuje!"


SURA 19

Merjem - Merjema

Mekka - 98 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kaf Ha Ja Ajin Sad.

2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

4. i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

5. Bojim se roaka svojih po krvi poslije mene, a ena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina

6. da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i uini, Gospodaru moj, da bude s njim zadovoljan."

7. "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da e ti se djeak roditi, ime e mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."

8. "Gospodaru moj," - ree on - "kako u imati sina kad mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost doivio?"

9. "Eto tako!" - ree. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi nita bio."

10. "Gospodaru moj," - ree - "daj mi neki znak!" - "Znak e ti biti to to tri noi nee s ljudima razgovarati, a zdrav e biti."

11. I on izie iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite ga ujutro i naveer!"

12. "O Jahja, prihvati Knjigu odluno!" - a dadosmo mu mudrost jo dok je djeak bio

13. i njenost i ednost, i estit je bio,

14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na Dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukuana svojih na istonu stranu povukla

17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Dibrila poslali i on joj se prikazao u liku savreno stvorena mukarca.

18. "Utjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!" - uzviknu ona.

19. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - ree on - "da ti poklonim djeaka ista!"

20. "Kako e imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"

21. "To je tako! - ree on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko, i zato da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed odreeno!"

22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

23. I poroajni bolovi prisilie je da doe da stabla jedne palme. "Kamo sree a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona.

24. I melek je, koji je bio nie nje, zovnu: "Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao da nie tebe potok potee.

25. Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjee,

26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da u utjeti, i danas ni s kim neu govoriti."

27. I doe ona s njim porodici svojoj, nosei ga. "O Merjemo," - rekoe oni - "uinila si neto neuveno!

28. Ej ti, koja u ednosti lii Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."

29