aen ili kanjen biti.

16. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izgubljen.

17. A ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"

18. "Ovo je moj tap" - odgovori on - "kojim se potapam i kojim lie ovcama svojim skidam, a slui mi i za druge potrebe."

19. "Baci ga, o Musa!" - ree On.

20. I on ga baci, kad on - zmija koja mili.

21. "Uzmi je i ne boj se"- ree On - "Mi emo je vratiti u ono to je bila prije.

22. I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka e se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo,

23. da ti pokaemo neka od Naih velikih uda.

24. Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrio!"

25. "Gospodaru moj," - ree Musa - "uini prostranim prsa moja*

26. i olakaj zadatak moj;

27. odrijei uzao sa jezika moga

28. da bi razumjeli govor moj

29. i podaj mi za pomonika iz porodice moje

30. Haruna, brata mog;

31. osnai me njime

32. i uini drugom u zadatku mome,

33. da bismo Te mnogo hvalili

34. i da bismo Te mnogo spominjali,

35. Ti, uistinu, zna za nas."

36. "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" - ree On -

37. "a ukazali smo ti milost Svoju jo jednom,

38. kada smo majku tvoju nadahnuli* onim to se samo nadahnuem stjee:

39. Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka e ga na obalu izbaciti, pa e ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti. I Ja sam uinio da te svako voli i da raste pod okom mojim.

40. Kada je sestra tvoja otila i rekla: Hoete li da vam pokaem onu koja e se o njemu brinuti? - Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vie ne tuguje. A ti si ubio jednog ovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama meu stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme doao

41. i Ja sam te za Sebe izabrao.

42. Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

43. idite faraonu, on se, doista, osilio,

44. pa mu blagim rijeima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"

45. "Gospodaru na," - rekoe oni - "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorai."

46. "Ne bojte se!" - ree On - "Ja sam s vama, Ja sve ujem i vidim.

47. Idite k njemu i recite: Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih muiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek ivi u miru onaj koji Pravi put slijedi!

48. Nama se objavljuje da e, sigurno, stii kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene."

49. "Pa ko je Gospodar va, o Musa?" - upita faraon.

50. "Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo."

51. "A ta je sa narodima davnanjim?" - upita on.

52. "O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nita nije skriveno i On nita ne zaboravlja.

53. On je za vas Zemlju posteljom uinio i po njoj vam prolaze utro, i On sputa s neba kiu!" - Samo Mi dajemo da uz njenu pomo u parovima nie bilje raznovrsno.

54. Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.

55. Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo vas po drugi put izvesti.

56. I Mi smo faraonu sve dokaze Nae pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.

57. "Zar si doao da nas pomou vradbine svoje iz zemlje nae izvede, o Musa?" - upitao je.

58. "I mi emo tebi vradbinu slinu ovoj doista pripremiti! Zakai nam roite koga emo se i mi i ti pridravati, onako kako odgovara i nama i tebi!"

59. "Neka roite bude za praznik" - ree Musa - "i nek se narod izjutra sakupi."

60. I faraon ode, sakupi arobnjake svoje i poslije doe.

61. "Teko vama!" - ree im Musa. "Ne iznosite lai o Allahu, pa da vas On kaznom uniti; a, sigurno, nee uspjeti onaj koji lai iznosi!"

62. I oni se, tiho apui, stadoe o svome poslu izmeu sebe raspravljati.

63. "Ova dvojica su arobnjaci" - rekoe jedni drugima - "hoe vas vradbinama svojim iz zemlje vae izvesti i unititi vjeru vau prelijepu;

64. zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno e postii ta eli!"

65. "O Musa," - rekoe oni - "hoe li ti ili emo najprije mi baciti?"

66. "Bacite vi!" - ree on - i odjednom mu se priini da konopi njihovi i tapovi njihovi, zbog vradbine njihove, kreu,

67. i Musa u sebi osjeti zebnju.

68. "Ne boj se!" - rekosmo Mi - "ti e, doista, pobijediti!

69. Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutae ono to su oni napravili, jer je ono to su oni napravili samo varka arobnjaka, a arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti."

70. I arobnjaci se bacie licem na tle govorei: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!"

71. "Vi ste mu povjerovali" - viknu faraon - "prije nego to sam vam ja dopustio! On je uitelj va, on vas je vradbini nauio i ja u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vae odsjei i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ete saznati ko je od nas u muenju straniji i istrajniji."

72. "Mi neemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam doli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovorie oni - "pa ini to hoe; to moe uiniti samo u ivotu na ovome svijetu!

73. Mi vjerujemo u Gospodara naeg da bi nam grijehe nae oprostio i vradbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrauje i kanjava trajnije."

74. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izie eka Dehennem, u njemu nee ni umrijeti ni ivjeti;

75. a one koji pred Njega iziu kao vjernici, a koji su dobra djela inili - njih sve ekaju visoki stepeni,

76. edenski vrtovi kroz koje e rijeke tei, u njima e oni vjeno ostati, i to e biti nagrada za one koji se budu od grijeha oistili.

77. I Mi objavismo Musau: "Nou izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more proi, ne strahujui da e te oni stii i da e se utopiti."

78. A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

79. faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.

80. O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vaeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

81. "Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snala srdba Moja; a koga snae srdba Moja - nastradao je!

82. Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na Pravome putu istraje."

83. "A zato si prije naroda svoga pourio, o Musa"*

84. "Evo ide za mnom" - odgovori on - "a pourio sam k Tebi, Gospodaru moj, da bude zadovoljan."

85. "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" - ree On - "njega je zaveo Samirija."

86. I Musa se narodu svome vrati srdit i alostan. "O narode moj," - ree - "zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali obeanja koje ste mi dali!"

87. "Nismo prekrili dato ti obeanje od svoje volje" - odgovorie. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,*

88. pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue,* i oni su onda rekli: "Ovo je va bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"

89. Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijei ne odgovara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

90. A njima je Harun jo prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte nareenje moje!"

91. "Mi emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" - odgovorili su oni.

92. "O Harune," - povika Musa - "ta te je sprijeilo, kad si ih vidio da su zalutali,

93. da za mnom nisi poao? Zato nisi nareenje moje posluao?"

94. "O sine majke moje," - ree Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plaio da ti ne rekne: Razdor si meu sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao."

95. "A ta si to ti htio, o Samirija?" - upita Musa.

96. "Ja sam vidio ono to oni nisu vidjeli" - odgovori on - "pa sam aku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dui ponikla zla mi