sao."

97. "E onda se gubi!" - ree Musa - "itavog svog ivota e govoriti: Neka me niko ne dotie!, a eka te jo i odreeni as koji te nee mimoii. Pogledaj samo ovog tvog boga kojem si se klanjao; mi emo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.

98. Va bog je - Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!"

99. I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kuran.

100. Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu e doista teko breme ponijeti,

101. vjeno e u muci ostati, a jeziv tovar e im na Sudnjem danu biti,

102. na Dan kada e se u rog puhnuti. Toga dana emo nevjernike modre sakupiti

103. i jedan drugom e tiho govoriti: "Niste ostali vie od deset dana."

104. Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazboritiji izmeu njih rekne; "Ostali ste samo dan jedan!"

105. A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj e ih u prah pretvoriti i razasuti,

106. a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

107. ni udubina ni uzvisina na Zemlji nee vidjeti."

108. Toga dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti i pred Milostivim glasovi e se stiati i ti e samo apat uti.

109. Toga dana e biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.

110. On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

111. Ljudi e se ivom i Vjenom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu e izgubiti,

112. a onaj ko je dobra djela inio, a vjernik bio, nee se nepravde ni zakidanja nagrade plaiti.

113. I eto tako, Mi Kuran na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavaljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslunost pobudio.

114. Neka je uzvien Allah, Vladar Istiniti! I ne uri s itanjem Kurana prije nego to ti se objavljivanje njegovo ne zavri, i reci; "Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri!"

115. A Ademu smo odmah u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije odluan bio.

116. A kad smo melekima rekli: "Seddu uinite Ademu!" - svi su seddu uinili, samo Iblis nije htio.

117. "O Ademe," - rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj eni, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz Denneta, pa da se onda mui.

118. U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti,

119. u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti."

120. Ali ejtan mu poe bajati i govoriti: "O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati?"

121. I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njihova pa poee po njima lie dennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga posluao i s Puta je skrenuo.

122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom uinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

123. "Izlazite iz njega svi" - ree On - "jedni drugima ete neprijatelji biti!" Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesretan biti.

124. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na Sudnjem danu emo ga slijepim oiviti.

125. "Gospodaru moj," - rei e - "zato si me slijepa oivio kada sam vid imao?"

126. "Evo zato" - rei e On: "Dokazi Nai su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa e danas ti isto tako biti zaboravljen."

127. I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu bie, uistinu, bolnija i vjena.

128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih unitili, onih po ijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.

129. I da nije ranije izreene rijei Gospodara tvoga, kazna bi ve bila neminovna.

130. Zato otrpi njihove rijei i obavljaj molitvu, hvalei Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u nonim satima, i na krajevima dana - da bi bio zadovoljan.

131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim sortama nevjernika pruamo, da ih time na kunju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vjena.

132. Naredi eljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne traimo od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili eka lijep svretak.

133. Mnogoboci govore: "Zato nam ne donese kakvo udo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objanjenje o onome to ima u davnanjim listovima?

134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega unitili, sigurno bi rekli: "Gospodaru na, zato nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijei Tvoje slijedili prije nego to smo ponieni i osramoeni postali."

135. Reci: "Svi mi ekamo, pa ekajte i vi, a sigurno ete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu."


SURA 21

El-Enbija - Vjerovjesnici

Mekka - 112 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ljudima se blii as polaganja rauna njihova, a oni, bezbrini, ne mare za to.

2. I ne doe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, sluajui je, ne podsmjehuju

3. srca rasijanih. A mnogoboci govore apatom: "Da li je ovaj neto drugo do ovjek kao i vi? Zar ete slijediti vradbinu, a vidite da jest?"

4. "Gospodar moj zna" - ree on - "ta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve uje i sve zna!"

5. Oni, ak, govore: "To su samo smueni snovi; on ga izmilja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo udo kao i prijanji poslanici!"

6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih unitili nije u udo povjerovao, pa zar e ovi vjerovati?

7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

8. Mi ih nismo stvarali kao bia koja ive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.

9. Poslije smo im obeanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spaavali, a one koji su nevaljali bili unitavali.

10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaa, pa zato se ne opametite?

11. A koliko je bilo nevjernikih sela i gradova koje smo unitili i poslije kojih smo druge narode podigli!

12. I im bi silu Nau osjetili, kud koji bi se iz njih razbjeali.

13. "Ne bjeite, vratite se uivanjima vaim i domovima vaim, moda e vas neko to upitati."

14. "Teko nama," - oni bi govorili - "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo uinili, kao ito ponjeveno, nepominim.

16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono to je izmeu njih, da se zabavljamo.

17. Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne inimo,

18. Nego istinom suzbijamo la, istina je ugui i lai nestane; a teko vama zbog onoga to o Njemu iznosite!

19. Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

20. hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju.

21. Zar e kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oiviti?

22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah, Gospodar svemira, od onoga to Mu pripisuju!

23. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani.

24. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokaite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Meutim, veina njih ne zna istinu, pa zato glave okreu.

25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"

26. Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi potovani.*

27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

28. On zna ta su radili i ta e uraditi, i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopotovanja prema Njemu, brini.

29. A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" - kaznili bismo Dehennemom, jer Mi tako kanjavamo mnogoboce.

30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve ivo stvaramo? I zar nee vjerovati?

31. Mi smo po Zemlji nepomine planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda ele stizali.
