
32. I to to je nebeski svod osiguran Nae je djelo, a oni se ipak okreu od znamenja koja su na njemu.

33. I no i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

34. Nijedan ovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umre, zar e oni dovijeka ivjeti?

35. Svako ivo bie smrt e okusiti! Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru i Nama ete se vratiti.

36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vae bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

37. ovjek je stvoren od urbe. Pokazau Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne pourujte!

38. Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

39. A da nevjernici znaju da tada nee moi otkloniti vatru od lica svojih i lea svojih, i da im niko nee moi pruiti pomo,

40. nego e im nenadano doi i zaprepastiti ih i nee je moi nazad vratiti i nee im se vremena dati!

41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali.

42. Reci: "Ko e vas od Milostivog nou i danju tititi?" Niko! Pa ipak oni od Kurana glave okreu.

43. Zar e ih njihova boanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoi, i niko nevjernike od Nae kazne ne moe pod okrilje uzeti!

44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!

45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne uju poziv kad se opominju.

46. A da ih samo daak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teko nama, doista smo sami sebi nepravdu uinili!"

47. Mi emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo nee uiniti; ako neto bude teko koliko zrno goruice,* Mi emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to to emo Mi raune ispitivati.

48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,

49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od asa oivljenja budu strepjeli.

50. A i ovaj Kuran je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poriete?

51. Mi smo jo prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

52. Kad on ocu svome i narodu svome ree: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no klanjate?"

53. Oni odgovorie: "I nai preci su im se klanjali."

54. "I vi ste, a i preci vai su bili u oitoj zabludi" - ree.

55. "Govori li ti to ozbiljno ili se samo ali?" - upitae oni.

56. "Ne"- ree - "Gospodar va je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja u vam to dokazati.

57. Tako mi Allaha, ja u, im se udaljite, vae kumire udesiti!" -

58. I porazbija ih on u komade, osim onog najveeg, da bi se njemu obratili.

59. "Ko uradi ovo sa bogovima naim" - povikae oni - "zaista je nasilnik?"

60. "uli smo jednog momka kako im huli"- rekoe -"ime mu je Ibrahim."

61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoe - "da posvjedoe."

62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima naim, o Ibrahime?" - upitae.

63. "To je uinio ovaj najvei od njih, pitajte ih ako umiju govoriti - ree on.

64. I oni se zamislie, pa sami sebi rekoe: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

65. Zatim glave oborie i rekoe: "Ta ti zna da ovi ne govore!"

66. "Pa zato se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu tetu otkloniti?" - upita on.

67. "Teko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zato se ne opametite?" -

68. "Spalite ga i bogove vae osvetite, ako hoete ita uiniti!" - povikae.

69. "O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

70. I oni mu htjedoe postaviti zamku, ali ih Mi onemoguismo

71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih uinismo dobrim,

73. i uinismo ih vjerovjesnicima da upuuju prema zapovijedi Naoj, i objavismo im da ine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari inili, izbavismo - to, uistinu, bijae narod razvratan i zao -

75. i u milost Nau ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.

76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i eljad njegovu od jada velikog spasismo

77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Nae, zatitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu to su ga nou ovce neije opasle - i Mi smo bili svjedoci suenju njihovu -

79. i uinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri uiniti.*

80. I nauismo ga da izrauje pancire* za vas da vas tite u borbi s neprijateljem - pa zato niste zahvalni?

81. A Sulejmanu vjetar jaki poslunim uinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;

82. i ejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snala, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" -

84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milou Naom, eljad njegovu i uz njih jo toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.

85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.

86. I obasusmo ih milou Naom, oni doista bijahu dobri.

87. I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga neemo kazniti - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijeio prema sebi!" -

88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spaavamo vjernike.

89. I Zekerijjau se - kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vjean!"* -

90. odazvasmo i, izlijeivi mu enu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da to vie dobra uine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

91. A i onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u njoj ivot udahnusmo* i nju i sina njezina znamenjem svjetovima uinismo.

92. Ova vaa vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - va Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

93. I oni su se izmeu sebe u vjeri podvojili, a svi e se Nama vratiti.

94. Ko bude dobra djela inio i uz to vjernik bio, trud mu nee lien nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribiljeili.

95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi unitili nee Nama vratiti.

96. I kada se otvore Jedud i Medud i kada se ljudi budu niz sve strmine urno sputali

97. i priblii se istinita prijetnja, tada e se pogledi nevjernika ukoiti. "Teko nama, mi smo prema ovome ravnoduni bili; mi smo sami sebi nepravdu uinili!"

98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate - biete gorivo u Dehennemu, a u nj ete doista ui.

99. Da su oni bogovi, ne bi u nj uli, i svi e u njemu vjeno boraviti,

100. u njemu e prigueno uzdisati, u njemu nita radosno nee uti.

101. A oni kojima smo jo prije lijepu nagradu obeali, oni e od njega daleko biti,

102. huku njegovu nee uti, i vjeno e u onome to im budu due eljele uivati,

103. nee ih brinuti najvei uas, nego e ih meleki doekivati: "Evo ovo je va dan, vama obean!" -

104. onoga Dana kada smotamo nebesa kao to se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz niega stvorili, tako emo ponovo iz nita stvoriti - to je obeanje Nae, Mi smo doista kadri to uiniti.

105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da e Zemlju Moji estiti robovi naslijediti.

106. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

108. Reci: "Meni se objavljuje da je va Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!"

109. I ako oni lea okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono ime vam se prijeti;

110. On zna glasno izgovorene rijei, zna i ono to krijete,

111. a ja ne znam da nije to