e prijeti,

207. zar e imati ta od slatkog ivota koji su provodili?

208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im doli oni koji su ih opominjali

209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

210. Kuran ne donose ejtani,

211. nezamislivo je da to oni ine; oni to nisu kadri,

212. oni ga nikako ne mogu prislukivati.

213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio jedan od onih koji e biti mueni!

214. I opominji rodbinu svoju najbliu

215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

216. A ako te ne budu posluali, ti reci: "Ja nemam nita s tim to vi radite."

217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

218. koji te vidi kada ustane

219. da sa ostalima molitvu obavi,

220. jer On, doista, sve uje i sve zna.

221. Hou li vam kazati kome dolaze ejtani?

222. Oni dolaze svakome lacu, grjeniku,

223. oni prislukuju - i veinom oni lau.

224. A zavedeni slijede pjesnike.

225. Zar ne zna da oni svakom dolinom blude

226. i da govore ono to ne rade,

227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji esto Allaha spominju, i koji uzvraaju kad ih ismijavaju. A mnogoboci e, sigurno, saznati u kakvu e se muku uvaliti.


SURA 27

En-Neml - Mravi

Mekka - 93 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ta Sin. Ovo su ajeti Kurana i Knjige jasne,

2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet vrsto vjeruju.

4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju;

5. njih eka zla kob, a na onome svijetu e biti posve izgubljeni,

6. a ti, zaista, prima Kuran od Mudrog i Sveznajueg!

7. Kada Musa ree eljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeu vam otuda vijest kakvu ili u vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali",

8. neko ga, kada joj se priblii, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

9. O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!

10. Baci svoj tap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kree, on uzmae i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju niega bojati;

11. a onome koji grijeh poini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - Ja u, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavie se bijela, ali nee biti bolesna - bie to jedno od devet uda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjerniki.

13. I kad im oito dooe znamenja Naa, oni rekoe: "Ovo je prava arolija!"

14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skonali smutljivci.

15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!

16. I Sulejman naslijedi Davuda i ree: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptiije glasove i svata nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"

17. I sakupie se Sulejmanu vojske njegove, dini, ljudi i ptice, sve eta do ete, postrojeni,

18. i kad stigoe do mravlje doline, jedan mrav ree: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"

19. I on se nasmija* glasno rijeima njegovim i ree: "Gospodaru moj, omogui mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da inim dobra djela na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milou Svojom, meu dobre robove Svoje!"

20. I on izvri smotru ptica, pa ree: "Zato ne vidim pupavca, da nije odsutan?

21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, tekom u ga kaznom kazniti ili u ga zaklati!"

22. I ne potraja dugo, a on doe, pa ree: "Doznao sam ono to ti ne zna, iz Sabe* ti donosim pouzdanu vijest.

23. Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i svaega dato, a ima i prijesto velianstveni;

24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu - ejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju nai Pravi put

25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono to je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono to krijete i ono to na javu iznosite.

26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega to postoji!"

27. "Vidjeemo" - ree Sulejman - "da li govori istinu ili ne.

28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj ta e jedni drugima rei!"

29. "O velikai,"- ree ona - "meni je dostavljeno jedno potovanja vrijedno pismo

30. Od Sulejmana i glasi: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

31. Ne pravite se veim od mene i doite da mi se pokorite!

32. O velikai" - ree ona - "savjetujte mi ta trebam u ovom sluaju uraditi, ja bez vas neu nita odluiti!"

33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" - rekoe oni - "a ti se pita! Pa, gledaj ta e narediti!"

34. "Kad carevi osvoje neki grad" - ree ona - "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove uine ponienim; eto, tako oni rade.

35. Poslau im jedan dar i vidjeu sa ime e se izaslanici vratiti."

36. I kad on pred Sulejmana izie, ovaj mu ree: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono to je Allah meni dao bolje je od onoga to je dao vama. Vi se onome to vam se daruje radujete!

37. Vrati se njima! Mi emo im dovesti vojske kojima se nee moi oduprijeti i istjeraemo ih iz Sabe poniene i pokorene."

38. "O dostojanstvenici, ko e mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego to oni dou da mi se pokore?"

39. "Ja e ti ga donijeti" - ree Ifrit, jedan od dina - "prije nego iz ove sjednice svoje ustane, ja sam za to snaan i pouzdan."

40. "A ja u ti ga donijeti" - ree onaj koji je uio iz Knjige - "prije nego to okom trepne." I kad Sulejman vidje da je prijesto ve pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskuava da li u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoe li ga ili nee prepoznati!"

42. I kad ona doe, bi joj reeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" - "Kao da je on!" - uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

43. A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjernikom pripadala.

44. "Ui u dvoranu!" - bi joj reeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadie haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglaanim staklom poploana!" - ree on. - "Gospodaru moj," - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogrijeila i u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu - a oni se podijelie u dvije skupine koje su se meusobno prepirale.

46. "O narode moj," - govorio im je on - "zato traite da vas stigne kazna prije nego to se pokajete? Zato od Allaha ne traite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

47. "Mi smatramo hravim predznakom tebe i one koji su s tobom!" - rekoe oni. - "Od Allaha vam je i dobro i zlo" - ree on -"vi ste narod koji je stavljen u iskuenje."

48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered inile.

49. "Zakunite se najteom zakletvom" - rekoe - "da emo nou njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbliem krvnom srodniku rei: Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo."

50. I smiljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,

51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: unitili smo sve - i njih i narod njihov,

52. eno kua njihovih, puste su zbog nepravde koju su inili - to je zaista pouka narodu koji zna -

53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

54. I Luta, kada ree narodu svome: "Zato inite razvrat naoigled jedni drugih?

55. Zar zbilja sa strau opite sa mukarcima umjesto sa enama? Vi ste, uistinu, bezumnici."

56. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vaeg, oni su ljudi-istunci!"

57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim en