rdo vjerovali da e pred Allaha izii rekoe: "Koliko su puta malobrojne ete, Allahovom voljom, nadjaale mnogobrojne ete!" - A Allah je na strani izdrljivih.

250. I kad nastupie prema Dalutu i vojsci njegovoj, oni zamolie: "Gospodaru na, nadahni nas izdrljivou i uvrsti korake nae i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"

251. I oni ih, Allahovom voljom, porazie, i Davud ubi Daluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesnitvo, i naui ga onome emu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah je dobar svim svjetovima.

252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!

253. Neke od tih poslanika odlikovali smo vie nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vie stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dibrilom ga podrali. Da je Allah htio, ne bi se meusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve doli, ali oni su se razili; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi meusobno ubijali, ali Allah radi ono to On eli.

254. O vjernici, udijelite dio od onoga ime vas Mi darujemo, prije nego to doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva! - A nevjernici sami sebi ine nepravdu.

255. Allah je - nema boga osim Njega - ivi i Vjeni! Ne obuzima Ga ni drijeme ni san! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji! Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova?! On zna ta je bilo i prije njih i ta e biti poslije njih, a od onoga to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On eli. Mo Njegova obuhvaa i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odravanje njihovo; On je Svevinji, Velianstveni!

256. U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha - dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti. - A Allah sve uje i zna.

257. Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zatitnici su ejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni e biti stanovnici Dehennema, oni e u njemu vjeno ostati.

258. Zar nisi uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim ree: "Gospodar moj je Onaj koji ivot i smrt daje"- on odgovori: "Ja dajem ivot i smrt!"* - "Allah ini da Sunce izlazi sa istoka" - ree Ibrahim - "pa uini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nee ukazati na Pravi put.

259. Ili za onoga koji je prolazei pored jednog do temelja poruenog grada, povikao: "Kako e Allah oiviti ove to su pomrli?" I Allah uini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oivi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - ree On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pie svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te uinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblaemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moe!"

260. A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, pokai mi kako mrtve oivljuje!" - On ree: "Zar ne vjeruje?" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi etiri ptice" - ree On - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne breuljke, zatim ih pozovi, brzo e ti doi. Znaj da je Allah silan i mudar."

261. Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah e onome kome hoe dati i vie; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

262. One koji troe imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono to potroe ne poprate prigovaranjem i uvredama, eka nagrada u Gospodara njihova - niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati.

263. Lijepa rije i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeanje. - A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.

264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao to to ine oni koji troe imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slini litici sa oskudnom zemljom kada se na nju srui pljusak, pa je ogoli; oni nee dobiti nikakvu nagradu za ono to su uradili. - A onima koji nee da vjeruju Allah nee ukazati na Pravi put.

265. Oni koji troe imetke svoje u elji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika - lie vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kia, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kie obilne, bude kie rosulje. A Allah dobro vidi ono to vi radite.

266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bau punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naie vatrena oluja preko nje i ona izgori? - Tako vam Allah objanjava dokaze da biste razmislili.

267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stjeete i od onoga to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono to ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih oiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.

268. ejtan vas plai neimatinom i navraa vas da budete krti, a Allah vam obeava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,

269. On daruje znanje onome kome On hoe, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.

270. Za sve to potroite i to zavjetujete - Allah, sigurno, za to zna! - A nevaljalima nee niko moi pomoi.

271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On e prei preko nekih vaih hravih postupaka. - A Allah dobro zna ono to radite.

272. Ti nisi duan da ih na Pravi put izvede, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoe. Imetak koji udijelite drugima u vau je korist, ono to udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav - a ono to od imetka udijelite drugima nadoknadie vam se potpuno, nee vam biti uinjeno krivo -

273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zaraivati pa onaj koji nije u to upuen misli da su, zbog skromnosti, imuni; poznae ih po izgledu njihovu, oni prosei ne dodijavaju ljudima. - A ono to od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna.

274. Oni koji udjeljuju imanja svoja i nou i danju, tajno i javno, dobie nagradu od Gospodara svoga; i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati.

275. Oni koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je dodirom ejtan izbezumio, zato to su govorili: "Kamata je isto to i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova - pa se okani, njegovo je ono to je prije stekao, njegov sluaj e Allah rjeavati; a oni koji to opet uine - bie stanovnici Dehennema, u njemu e vjeno ostati.

276. Allah unitava kamatu, a unaprjeuje milosra. Allah ne voli nijednog nevjernika, grjenika.

277. One koje vjeruju i ine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju eka nagrada kod Gospodara njihova; i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati.

278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.

279. Ako ne uinite, eto vam onda, neka znate - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostae vam glavnice imetaka vaih, neete nikoga otetiti, niti ete oteeni biti.

280. A ako je u nevolji, onda priekajte dok bude imao; a jo vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.

281. I bojte se Dana kada ete se svi Allahu vratiti, kada e se svakome ono to je zasluio isplatiti - nikome krivo nee uinjeno biti.

282. O vjernici, zapiite kada jedan od drugog pozajmljujete do odreenoga roka. I neka jedan pisar izmeu vas to vjerno napie i neka se pisar ne uzdrava da napie, ta Allah ga je pouio; neka on pie, a dunik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji nita od toga. A ako je dunik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka