najmi snana i pouzdana."

27. "Ja elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje" - ree on - "ali treba me osam godina sluiti; a ako deset napuni, bie dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na to silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar."

28. "Neka bude tako izmeu mene i tebe!" - ree Musa - "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se ta prigovoriti, a Allah je jamac za ono to smo utanaili."

29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Priekajte!" - ree eljadi svojoj - " vidio sam vatru, moda u vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."

30. A kad doe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam - Allah, Gospodar svjetova!

31. Baci tap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kree, on uzmae i ne vrati se. "O Musa, prii i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nee!

32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavie se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glaveinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalaeni."

33. "Gospodaru moj," - ree - "ja sam ubio jednog njihovog ovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju...

34. A moj brat Harun je rjeitiji od mene, pa poalji sa mnom i njega kao pomonika da potvruje rijei moje, jer se bojim da me ne nazovu lacem.

35. "Pomoi emo te bratom tvojim" - ree On - "i obojici emo vlast dati, pa vam se oni nee usuditi prii; s Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaete pobjednici."

36. I kada im Musa donese Nae jasne dokaze, oni povikae: "Ovo je samo smiljena arolija; nismo uli da se ovako neto deavalo u doba predaka naih!"

37. "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega" - ree Musa - "onoga koji e na kraju pobijediti, a nevjernici, doista nee uspjeti!"

38. "O velikai," - ree faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, laac!"

39. A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam nee biti vraeni,

40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skonali nevjernici!

41. A bili smo ih uinili voama koji su pozivali u ono zbog ega se ide u vatru - a na Sudnjem danu niko im nee pomoi -

42. i popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onome svijetu bie od svakog dobra udaljeni:

43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon to smo drevne narode unitili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost - da bi sebi doli.

44. Ti nisi bio na zapadnoj strani* kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik.

45. Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo ivjeli; a ti nisi boravio meu stanovnicima Medjena da im kazuje rijei Nae, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominje ljude kojima prije tebe nije doao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,

47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga to su poinili: "Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje slijedimo i vjernici budemo?"

48. A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zato mu nije dato onako isto kao to je dato Musau?" A zar oni jo davno nisu porekli ono to je Musau dato? Oni govore: "Dvije arolije, jedna drugu podrava"* - i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."

49. Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na Pravi put upuuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!"

50. Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini.

51. A Mi objavljemo sve rije po rije, da bi razmislili.

52. Oni kojima smo dali Knjigu prije Kurana, vjeruju u nj,

53. a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naeg, mi smo i prije bili muslimani."

54. Oni e dobiti dvostruku nagradu zato to trpe i to lijepim zlo uzvraaju i to od onoga to im dajemo udjeljuju;

55. a kada uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naa djela, a vama vaa djela; mir vama! Mi ne elimo drutvo neukih."

56. Ti, doista, ne moe uputiti na Pravi put onoga koga ti eli uputiti, - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji e Pravim putem poi.

57. Oni govore: "Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani." Zar im Mi ne pruamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Na dar, slivaju plodovi svakovrsni; meutim, veina njih ne zna.

58. A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovici u ivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

59. A Gospodar tvoj nikada nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselje unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.

60. Sve to vam je darovano samo su naslade i ukrasi u ivotu na ovome svijetu; a ono to je u Allaha bolje je i trajno je. Zato se ne opametite?

61. Kako moe biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obeali, i koju e dobiti, i onaj kome smo dali da se naslauje u ivotu na ovom svijetu, a koji e, poslije, na onome svijetu u vatru ubaen biti?

62. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" -

63. rei e oni na kojima e se rije obistiniti: "Gospodaru na, ove to smo na stranputicu naveli - naveli smo zato to smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odriemo, oni se nama nisu klanjali."

64. "Pozovite boanstva vaa!" - rei e im se, pa e ih oni pozivati, ali im se ona nee odazvati, i patnju e doivjeti i zaalie to na Pravom putu nisu bili.

65. A na Dan kad ih On pozove i upita: "ta ste poslanicima odgovorili?" -

66. toga Dana oni nee znati ta e odgovoriti, pa ni jedan drugog nee nita pitati.

67. A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela inio, on e postii ta je elio.

68. Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim izjednauju!

69. Gospodar tvoj zna ono to srca njihova kriju i ono to oni iskazuju.

70. On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na onome svijetu! Samo On sudi i Njemu ete se vratiti.

71. Reci: "Kaite vi meni - ako bi Allah dao da vam no potraje vjeno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne ujete?"

72. Reci: "Kaite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjeno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, no dao da u njoj otpoinete? Zar ne vidite?

73. Iz Milosti Svoje On vam je dao no i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privreujete i da zahvalni budete."

74. A na Dan kada ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" -

75. iz svakog naroda doveemo svjedoka i rei: "Dajte svoj dokaz!" i oni e saznati da je Bog jedino Allah, a nee im biti onih koje su izmiljali.

76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova -

77. i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine."

78. "Ovo to imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega unitio neke narode koji su bili od njega jai i koji su bili vie nakupili - a zloinci nee o grijesima svojim ni ispitivani biti.

79. I izie on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono 