ne moe uskratiti, a ono to On uskrati niko ne moe, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.

3. O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmeete?

4. Ako te oni u la utjeruju, pa - i prije tebe su poslanike u la utjerivali; a Allahu e se sve vratiti.

5. O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako ivot na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas ejtan u Allaha ne pokoleba.

6. ejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristae svoje da budu stanovnici u vatri.

7. One koji ne vjeruju eka patnja teka, a one koji vjeruju i dobra djela ine - oprost i nagrada velika.

8. Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova runa djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim... Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na Pravi put ukazuje onome kome hoe, pa ne izgaraj od alosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve to oni rade.

9. Allah alje vjetrove koji pokreu oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oivljavamo, koja je mrtva bila; takvo e biti i oivljenje.

10. Ako neko eli veliinu - pa - u Allaha je sva veliina! K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrave namjere eka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspjena.

11. Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas ini mukarcima i enama. I nijedna ena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna. I niiji ivot se ne produi niti skrati, a da to nije zabiljeeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu lahko!

12. Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno - voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svjee meso i vadite nakit kojim se kitite; ti vidi lae kako po njemu sijeku vodu da stjeete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni.

13. On uvodi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka odreenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar va, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita.

14. Ako im se molite, ne uju vau molbu, a da i uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te nee obavijestiti kao Onaj koji zna.

15. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.

16. Ako hoe, uklonie vas i nova stvorenja dovesti,

17. to Allahu nije teko.

18. I nijedan grjenik nee grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih nee ponijeti, pa ni roak. A ti e opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju molitvu - onaj ko se oisti, oistio se za svoje dobro - a Allahu se sve vraa.

19. Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi,

20. ni tmine ni svjetlo, ni hladovina i vjetar vrui,

22. i nisu nikako isti ivi i mrtvi. Allah e uiniti da uje onaj koga On odabere, a ti ne moe one u grobovima dozvati,

23. tvoje je samo da opominje.

24. Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosi i da opominje; a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao.

25. Ako te oni u la utjeruju - pa, i oni prije njih su poslanike u la utjerivali, a oni su im oigledna uda donosili, i listove, i Knjigu svjetilju.*

26. I Ja sam onda kanjavao one koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna Moja!

27. Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih.

28. I ljudi i ivotinja i stoke ima, isto tako, razliitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - ueni. Allah je, doista, silan, i On prata.

29. Oni koji Allahovu Knjigu itaju i molitvu obavljaju i od onoga ime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja nee nestati

30. da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prata i blagodaran je.

31. A ono to iz Knjige objavljujemo suta je istina, ona potvruje da su istinite i one prije nje. - Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi.

32. Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; bie onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bie onih ija e dobra i loa djela podjednako teka biti, i bie i onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti - za to e veliku nagradu dobiti:

33. edenske perivoje u koje e ui, u kojima e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti.

34. "Hvaljen neka je Allah" - govorie - "koji je od nas tugu odstranio - Gospodar na, zaista, mnogo prata i blagodaran je -

35. koji nam je, od dobrote Svoje, vjeno boravite darovao, gdje nas umor nee doticati i u kome nas klonulost nee snalaziti."

36. A nevjernike eka vatra dehennemska, oni nee biti na smrt osueni, i nee umrijeti, i nee im se patnja u njemu ublaiti - eto tako emo svakog nevjernika kazniti -

37. oni e u njemu jaukati: "Gospodaru na, izbavi nas, iniemo dobra djela, drugaija od onih koja smo inili."-"A zar vas nismo ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je doao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoi!"

38. Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; On dobro zna svaije misli.

39. On ini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu tetu; nevjernicima e njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo poveati odvratnost, i nevjernicima e njihovo nevjerovanje poveati propast.

40. Reci: "Kaite vi meni koji su dio Zemlje stvorila boanstva vaa kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobocima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, ve nevjernici jedni druge obmanjuju.

41. Allah brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao; On je zaista blag i prata grijehe.

42. Oni su se zaklinjali Allahom, najteom zakletvom, da e se, bolje nego bilo koji narod, drati Pravoga puta - samo ako im doe onaj koji e ih opominjati. I kad im je doao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo poveao otuenje:

43. oholost na Zemlji i runo spletkarenje - a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue. Zar oni mogu oekivati neto drugo ve ono to je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja.

44. Zato oni ne putuju po svijetu da vide kako su zavrili oni prije njih, koji su bili jai od njih? - Allahu ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve moe.

45. Da Allah kanjava ljude prema onome to zaslue, nita ivo na povrini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka odreenog, i kad im rok doe - pa Allah dobro zna robove Svoje.


SURA 36

Ja Sin - Jasin

Mekka - 83 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ja Sin.

2. Tako Mi Kurana mudrog,

3. ti si, uistinu, poslanik,

4. na Pravome putu,

5. po objavi Silnoga i Samilosnoga,

6. da opominje narod iji preci nisu bili opominjani, pa je ravnoduan!

7. O veini njih se ve obistinila Rije - zato oni nee vjerovati.

8. Mi smo uinili da budu kao oni na ije smo vratove sindire stavili sve do podbradaka - zato su oni glava uzdignutih,

9. i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oi im koprenu stavili - zato oni ne vide,

10. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni nee vjerovati.

11. Tvoja opomena e koristiti samo onome koji Kuran slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

12. Mi emo, zaista, mrtve oiviti i Mi smo zapisali ono to su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.

13. Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im doli poslanici;

14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovae, i pojaa