smo treim, pa rekoe: "Mi smo vama poslani!" -

15. "Vi ste ljudi kao i mi" - oni odgovorie - "Milostivi nije objavio nita, vi neistinu govorite!"

16. "Gospodar na zna da smo, doista, vama poslani" - rekoe oni -

17. "i duni smo samo da jasno obznanimo."

18. Oni rekoe: "Mi slutimo da nam nesreu donosite; ako se ne okanite, kamenovaemo vas i stii e vas, zaista, bolna patnja oko nas."

19. "Uzrok vae nesree je s vama!" - rekoe oni. "Zar zato to ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi."

20. I s kraja grada urno doe jedan ovjek i ree: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,

21. slijedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

22. Zato da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ete se vratiti?

23. Zato da prihvaam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoe da me snae neko zlo, njihovo posredovanje nee mi biti ni od kakve koristi i oni me nee moi spasiti,

24. a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

25. ja vjerujem u Gospodara vaeg, ujte mene!"

26. I rei e se: "Ui u Dennet! - a on e rei: "Kamo sree da narod moj zna

27. zato mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!"

28. I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada inili.

29. samo bi se uo jedan uasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

30. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije doao, a da mu se nisu narugali.

31. Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda unitili od kojih im se niko vratio nije,

32. a svi oni bie zajedno pred Nas dovedeni.

33. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj ivot dajemo i iz nje nie ito koje oni jedu;

34. Mi po njoj stvaramo bae, palmike i vinograde, i inimo da iz nje izvori izviru -

35. da oni jedu plodove njihove i od onoga to ruke njegove privrijede, pa zato nee da budu zahvalni?

36. Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome to iz zemlje nie, u njima samima, i u onome to oni ne znaju!

37. I no im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

38. I Sunce se kree do svoje odreene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajueg.

39. I Mjesecu smo odredili poloaj; i on se uvijek ponovo vraa kao stari savijeni palmin prut.

40. Nit Sunce moe Mjesec dostii nit no dan prestii, svi oni u svemiru plove.

41. Dokaz im je i to to potomke njihove u laama krcatim prevozimo

42. i to za njih, sline njima, stvaramo one na kojima se voze.

43. I ako elimo, Mi ih potopimo, i nee im spasa biti, nee se izbaviti,

44. osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka odreenog uivali.

45. A kad im se rekne: "Bojte se onoga to se prije vas dogodilo i onoga to vas eka da biste pomilovani bili..."

46. I ne doe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni lea ne okrenu.

47. A kad im se kae: "Udjeljujte od onoga to vam Allah daje"- onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!"

48. I govore: "Kad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

49. A ne ekaju drugo do straan glas koji e ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

50. pa nee moi nita oporuiti, niti se eljadi svojoj vratiti.

51. I puhnue se u rog, pa e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

52. govorei: "Teko nama! Ko nas iz naih grobova oivi?" - "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!"

53. Bie to samo jedan glas i oni e se svi pred Nama obreti.

54. Danas se nee nikome nepravda uiniti i vi ete, prema onom kako ste radili, nagraeni biti:

55. stanovnici Denneta uivae toga dana u blagodatima veseli i radosni,

56. oni i ene njihove bie u hladovini na ukraenim divanima naslonjeni,

57. u njemu e imati voa, i ono to budu eljeli.

58. "Mir vama!" - bie rijei Gospodara Milostivog -

59. "a vi, o grjenici, danas se odvojite!"

60. O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se ejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,

61. ve se klanjate Meni; to je Put pravi

62. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!

63. Ovo je Dehennem kojim vam se prijetilo,

64. prite se sada u njemu zato to niste vjerovali!"

65. Danas emo im usta zapeatiti, njihove ruke e Nam govoriti, a noge njihove e o onome to su radili svjedoiti.

66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova liiti, pa kad bi na put poli, kako bi vidjeli?

67. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgrijeili u neto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otii niti se vratiti.

68. Onome kome dug ivot damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?

69. Mi poslanika nismo pjesnitvu uili, to mu ne prilii. Ovo je samo pouka - Kuran jasni,

70. da opominje onoga ko ima pameti, i da zaslue kaznu nevjernici.

71. Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolau kao vlasnici!

72. i da smo im dali da se njome slue - na nekim jau, a nekima se hrane,

73. i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zato nisu zahvalni,

74. ve pored Allaha druge bogove prihvaaju u nadi da e im oni na pomoi biti;

75. oni im, meutim, nee moi pomoi, a oni su njima posluna vojska.

76. I nek te ne aloste rijei njihove; Mi, doista, znamo i ono to kriju i ono to pokazuju.

77. Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko e oiviti kosti kad budu truhle?"

79. Reci: "Oivie ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve to je stvorio,

80. Onaj koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi njome potpaljujete."

81. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima sline? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajui;

82. kada neto hoe, On samo za to rekne: "Budi!" - i ono bude.

83. Pa neka je hvaljen Onaj u ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ete se vratiti!


SURA 37

Es-Saffat - Redovi

Mekka - 182 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako Mi onih u redove poredanih*

2. i onih koji odvraaju*

3. i onih koji opomenu itaju -

4. va Bog je, uistinu, Jedan,

5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih i Gospodar istoka!

6. Mi smo nebo najblie vama sjajnim zvijezdama okitili

7. i uvamo ga od svakog ejtana prkosnoga

8. da ne prislukuje meleke uzviene; njih sa svih strana gaaju

9. da ih otjeraju: njih eka patnja neprekidna,

10. a onoga koji to ugrabi - stigne svjetlica blistava.

11. Upitaj ih da li je tee njih stvoriti ili sve ostalo to smo stvorili? - Njih stvaramo od ljepljive ilovae.

12. Ti se divi a oni se rugaju,

13. a kada im se savjeti upuuju oni ih ne prihvaaju,

14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiu,

15. i govore: "Ovo nije nita drugo do prava arolija!

16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar emo mi, zaista, biti oivljeni

17. i nai preci davni?"

18. Reci: "Da, a biete i ponieni!"

19. To e biti samo glas jedan, i svi e odjednom progledati

20. i rei: "Teko nama, ovo je - Sudnji dan!"

21. Da, ovo je Dan stranoga suda u koji vi niste vjerovali!

22. Sakupite nevjernike i one koji su se s njima druili i one kojima su se klanjali

23. mimo Allaha, i pokaite im put koji u Dehennem vodi

24. i zaustavite ih, oni e biti pitani:

25. "ta vam je, zato jedni drugima ne pomognete?"

26. Ali, toga Dana oni e se sasvim prepustiti

27. i jedni drugima prebacivati:

28. "Vi ste nas varali"

29. "Nismo" - odgovorie - "nego vi niste htjeli vjerovati,

30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

31. i rije Gospodara naeg da emo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili."

33. I oni e toga dana zajedno na muci biti,

34. jer Mi emo tako sa mnogobocima postupiti,

35. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" - oni su se oholili

36. i govorili: "Zar da napustimo boanstva naa zbog jednog ludog pjesnika

37. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

38. a vi ete sigurno bolnu patnju iskusiti -

39. kako ste radili, onako et