e kanjeni biti!

40. A Allahovi iskreni robovi

41. posebnu e opskrbu imati,

42. razno voe, i bie potovani

43. u dennetskim baama naslada,

44. na divanima, jedni prema drugima,

45. bie poslueni piem - iz izvora koji e stalno tei -

46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

47. od njega nee glava boljeti i od njega se nee pamet gubiti.

48. Pored njih e biti one koje e preda se gledati, oiju prekrasnih,

49. kao da su one jaja pokrivena.*

50. I oni e jedan s drugim razgovarati,

51. i jedan od njih e rei: "Imao sam druga jednoga

52. koji je govorio: Zar i ti vjeruje

53. da emo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, raun polagati?"

54. "Hoete li pogledati?"

55. I oni e pogledati, i toga usred Dehennema ugledati.

56. "Allaha mi", - rei e - "zamalo me nisi upropastio;

57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada muio."

58. "A mi, je l de, vie neemo umirati? -

59. jednom smo umrli - vie neemo biti mueni,

60. to e, zaista, uspjeh veliki biti!"

61. Za ovako neto neka se trude trudbenici!

62. A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

64. To je drvo koje e usred Dehennema rasti;

65. plod e mu poput glava ejtanskih biti.

66. Oni e se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

67. zatim e to s kljualom vodom izmijeati,

68. a potom e se, sigurno, opet u Dehennem vratiti.

69. Oni su oeve svoje u zabludi zatekli

70. pa i oni stopama njihovim nastavili,

71. a i prije njih su veinom drevni narodi u zabludi bili,

72. iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

76. njega i porodicu njegovu nevolje teke smo spasili

77. i samo potomke njegove u ivotu ostavili,

78. i u naratajima kasnijim mu spomen sauvali:

79. "Mir Nuhu od svjetova svih!"

80. Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine,

81. on je bio rob Na, vjernik,

82. a ostale smo poslije potopili

83. Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

84. kad je Gospodaru svome iskrena srca doao,

85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: "emu se to vi klanjate?

86. Zar lana boanstva umjesto Allaha hoete?

87. I ta o Gospodaru svjetova mislite?"

88. I on baci pogled na zvijezde,

89. pa ree: "Ja u se, evo, razboljeti!" -

90. i oni ga napustie, uzmaknuvi,

91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa ree: "Zato ne jedete?

92. ta vam je to ne govorite?" -

93. i kriom im prie desnom rukom ih udarajui,

94. pa mu narod trkom doe.

95. "Kako se moete klanjati onima koje sami kleete?" - upita -

96. "kad Allah stvara i vas i ono to napravite?"

97. Pripremite za njega lomau" - povikae - "pa ga u vatru bacite?"

98. I htjedoe ga na muke staviti, ali Mi njih uinismo ponienim.

99. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - ree - "On e me kuda treba uputiti.

100. Gospodaru moj, daruj mi porod estit!" -

101. i Mi smo ga obradovali djeakom blage naravi.

102. I kad on odraste toliko da mu poe u poslu pomagati, Ibrahim ree: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa ta ti misli?" - "O oe moj," - ree - "onako kako ti se nareuje, postupi; vidjee, ako Bog da, da u sve izdrati."

103. I njih dvojica posluae, i kad ga on elom prema zemlji poloi,

104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,

105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagraujemo one koji dobra djela ine -

106. to je, zaista, bilo pravo iskuenje!" -

107. i kurbanom velikim ga iskupismo

108. i u naratajima kasnijim mu spomen sauvasmo:

109. "Nek je u miru Ibrahim!"

110. Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine,

111. a on je, doista, bio rob Na, vjernik,

112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ovjekom dobrim,

113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a meu potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika oitih.

114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,

115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

116. i pomogli im da pobijede,

117. i Knjigu im jasnu dali

118. i obojicu na Pravi put uputili

119. i u naratajima kasnijim im spomen sauvali;

120. "Nek su u miru Musa i Harun!"

121. Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine,

122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Nai, vjernici.

123. I Iljas je bio poslanik.

124. Kad on ree narodu svome: "Zar se ne bojite?

125. to se Balu klanjate, a najljepeg Stvoritelja ostavljate,

126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaih predaka drevnih?" -

127. oni ga lacem nazvae i zato e, sigurno, u vatru svi oni biti baeni,

128. samo nee oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

129. I sauvasmo mu spomen u naratajima kasnijim:

130. "Nek je u miru Iljas!"

131. Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine,

132. a on je bio rob Na, vjernik.

133. I Lut je bio poslanik.

134. Mi smo njega i itavu njegovu porodicu spasili -

135. osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -

136. a ostale smo unitili,

137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

138. i nou, pa zato se ne urazumite?

139. I Junus je bio poslanik.

140. I on pobjee na jednu lau prepunu*

141. i baci kocku i kocka na njega pade,

142. i riba ga proguta, a bio je zasluio prijekor,

143. i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale,

144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad e svi biti oivljeni,

145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

146. i uinismo da iznad njega izraste vrijea jedne tikve,

147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vie,

148. i oni povjerovae, i njima dadosmo da do roka odreenog poive.

149. A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga - keri, a za njih - sinovi,

150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao ene stvorili?"

151. Eto, oni, zbog toga to lau, doista govore:

152. "Allah je rodio" - oni su, zaista, laljivci.

153. Zar je On keri sinovima pretpostavio?

154. ta vam je, kako rasuujete?!

155. Zato ne razmislite?

156. Ili, gdje vam je dokaz oiti?

157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

158. Mnogoboci izmeu njega i dina srodstvo uspostavljaju, a dini odavno znaju da e oni koji tako govore u vatru biti baeni -

159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

161. Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

162. ne moete o njima nikoga u zabludu zavesti,

163. moete samo onoga koji e ionako u vatri gorjeti.

164. "Svakome od nas mjesto je odreeno,

165. mi smo u redove poredani,

166. i samo Njega hvalimo!"*

167. A oni su sigurno govorili:

168. "Da smo mi Knjigu imali kao to su je imali narodi prijanji,

169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!"

170. Ali u Kuran ne htjedoe povjerovati, i znae oni!

171. A rije Naa je davno reena o robovima Naim, o poslanicima:

172. "Oni e biti, doista, potpomognuti

173. i vojska Naa e zacijelo pobijediti!"

174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

175. i posmatraj ih, i oni e posmatrati!

176. Zar oni kaznu Nau da pouruju?

177. Kad ih ona stigne, zlo e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

179. i posmatraj, i oni e posmatrati!

180. Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! -

181. i mir poslanicima

182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!


SURA 38

Sad - Sad

Mekka - 88 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Sad. Tako Mi Kurana slavnog,

2. doista su bahati i inadije oni koji nee da vjeruju!

3. Koliko smo Mi naroda prije njih unitili. I oni su za pomo vapili, ali je bilo kasno!

4. Oni se ude to im je jedan od njih doao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je arobnjak, laov!

5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, neto veoma udno!"

6. I oni ugledni izmeu njih krenue: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, neto veliko hoe!

7. Za ovo nismo uli u vjeri predaka naih, ovo nije nita drugo ve namjetena la;

8. zato ba njemu, izme