jeli nisu govorili: "Zatekli smo pretke nae kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu."

24. "Zar i onda" - govorio bi on - "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaih upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono to je po vama poslano!"

25. I Mi smo ih kanjavali, pa vidi kako su skonali oni koji su poslanike u la ugonili.

26. A kad Ibrahim ree ocu svome i narodu svome: "Nemam ja nita s onima kojima se vi klanjate,

27. ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer e mi On, doista, na Pravi put ukazati"-

28. On uini rijei Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da uivaju sve dok im nije dola Istina i Poslanik oevidni.

30. A sada, kada im Istina dolazi, oni govore: "Ovo je vradbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!"

31. I jo kau: "Trebalo je da ovaj Kuran bude objavljen kakvom uglednom ovjeku iz jednog od ova dva grada!"

32. Zar oni da raspolau milou Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve to im je potrebno za ivot na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdiemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge sluili. - A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga to oni gomilaju.

33. A da nee svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kua onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra uinili, a i stepenice uz koje se penju,

34. i vrata kua njihovih i divane na kojima se odmaraju,

35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uivanje u ivotu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga bie za one koji budu Njegova nareenja izvravali, a Njegovih zabrana se klonili.

36. Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veliao, Mi emo ejtana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug postati;

37. oni e ih od Pravoga puta odvraati, a ljudi e misliti da su na Pravome putu.

38. I kada koji doe pred Nas, rei e: "Kamo sree da je izmeu mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je izmeu istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"

39. Toga dana vam nee biti od koristi to to ete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.

40. Zar ti da dozove gluhe i uputi slijepe i one koji su u oitoj zabludi?!

41. Ako bismo ti duu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

42. ili, kad bismo ti htjeli pokazati ono ime im prijetimo - pa Mi njih moemo svakom kaznom kazniti.

43. Zato se dri onoga to ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na Pravome putu.

44. Kuran je, zaista, ast tebi i narodu tvome; odgovaraete vi.

45. Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Naim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju boanstvima nekakvim.

46. Jo davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim faraonu i glaveinama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!"

47. I poto im je donio znamenja Naa, oni su ih, odjednom, poeli ismijavati.

48. I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan vei od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.

49. "O ti arobnjae!" - govorili su oni - "zamoli Gospodara svoga, u nae ime, na temelju tebi datog obeanja, mi emo, sigurno, Pravim putem poi!"

50. A im bismo ih nevolje oslobodili, zaas bi obavezu prekrili.

51. I faraon obznani narodu svome: "O narode moj," - ree on - "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaate li?

52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?

53. Zato mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zato zajedno sa njim nisu doli meleki?"

54. I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grjeni.

55. A kad izazvae Na gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

56. i uinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

57. A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili

58. i rekli: "Da li su bolji nai kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svaalaki.

59. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim uinili,

60. a da hoemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede;

61. i Kuran je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put,

62. i neka vas ejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

63. A kad je Isa oita znamenja donio, on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko ega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte,

64. Allah je moj i va Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!"

65. Ali su se stranke izmeu sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!

66. Zar ovi ekaju da im Smak svijeta iznenada doe, a oni bezbrini?

67. Tog Dana e oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nee biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:

68. "O robovi Moji, za vas danas straha nee biti, niti ete i za im tugovati;

69. oni koji su u ajete Nae vjerovali i posluni bili -

70. uite u Dennet, vi i ene vae, radosni!"

71. Oni e biti slueni iz posuda i aa od zlata, u njemu e biti sve to due zaele i ime se oi naslauju, i u njemu ete vjeno boraviti.

72. "Eto, to je Dennet koji vam je darovan kao nagrada za ono to ste radili,

73. u njemu ete svakovrsnog voa imati od kojeg ete neko jesti."

74. A nevjernici e u patnji dehennemskoj vjeno ostati,

75. ona im se nee ublaiti i nikakve nade u spas nee imati.

76. Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

77. Oni e dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj uini da umremo!" - a On e rei: "Vi ete tu vjeno ostati!"

78. Mi vam Istinu aljemo, ali veini vam je Istina odvratna.

79. Ako oni pletu zamke, i Mi emo zamke njima postaviti.

80. Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo razgovaraju i kako se meu sobom dogovaraju? ujemo Mi, a izaslanici Nai, koji su uz njih, zapisuju.

81. Reci: "Nema Milostivi djeteta, ja prvi to velim!

82. Neka je uzvien Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!"

83. Zato ih ostavi neka se iivljavaju i zabavljaju dok ne doive Dan kojim im se prijeti,

84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajui!

85. I neka je uzvien Onaj ija je vlast na nebesima i na Zemlji, i izmeu njih, On jedini zna kada e Smak svijeta biti, i Njemu ete se svi vratiti!

86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - nee se moi za druge zauzimati; moi e samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

87. A ako ih zapita ko ih je stvorio, sigurno e rei: "Allah!" Pa kuda se onda odmeu?

88. I tako mi Poslanikovih rijei: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji nee vjerovati!" -

89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" - ta sigurno e oni zapamtiti!


SURA 44

Ed-Duhan - Dim

Mekka - 59 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim.

2. Tako Mi Knjige jasne,

3. Mi smo poeli da je u Blagoslovljenoj noi objavljujemo - i Mi, doista, opominjemo -

4. u kojoj se svaki mudri posao rijei

5. po zapovijedi Naoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

6. kao milost Gospodara tvoga - On, uistinu, sve uje i sve zna,

7. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih - ako vrsto vjerujete,

8. drugog boga osim Njega nema; On ivot i smrt daje, Gospodara vaeg i Gospodara vaih predaka davnih!

9. Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,

10. zato saekaj dan kad e im se initi da prema nebu vide vidljiv dim

11. koji e ljude prekriti. "Ovo je neizdrljiva patnja!

12. Gospodaru na, otkloni patnju od nas, mi emo, sigurno, vjerovati!"

13. A kako e oni pouku primiti, a ve im je doao istiniti Poslanik

14. od koga oni glave okreu i govore: "Poueni - umno poremeeni!"

15. Mi emo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ete se, sigurno, u mnogoboaku vjeru vratiti;

16. ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja emo ih kazniti.

17. Jo davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskuenje stavili, kada im je bio doao plemeniti poslanik:

18. "Ispunite prema meni ono to 